Mohandas Karamchand Mahatma Gandhi - biografija

Indijski nacionalistički vođa koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi, rođen je u hinduskoj obitelji u mjestu Porbandar u današnjoj državi Gujarat 2. listopada 1869. Studirao je pravo na sveučlištu u Londonu, a nakon što je 1891. završio studij prava (1889.-1891.) vratio se u Indiju i pokušao raditi u struci, ali u tome nije imao uspjeha. Dvije godine kasnije indijska tvrtka koja je imala poslovne odnose s Južnom Afrikom zaposlila ga je kao svog pravnog savjetnika u uredu u Durbanu.

Kada je došao u Durban otkrio je kako ga tu smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno je bio zapanjen nijekanjem građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. To ga je potaklo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. U Južnoj je Africi ostao 20 godina često vrijeme provodeći u zatvoru. Nakon što su ga 1896. napali su i pretukli Južnoafrikanci zalaže se za politiku pasivnog otpora i nesuradnje s južnoafričkim vlastima. Djelom mu je za takvu vrstu politike uzor bio ruski pisac Lav Tolstoj, koji je na Gandhija imao značajan utjecaj. Uzor je također pronašao i u djelima američkog pisca iz 19. stoljeća Henrya Davida Thoreaua. Posebice u djelima u kojima on piše o Kristovima učenjima, napose u djelu ¸"Građanski neposluh". Gandhi je smatrao kako su izrazu pasivni otpor i građanska neposlušnost neadekvatni za njegove svrhe te je on pronašao drugi izraz - Satyagraha. Za vrijeme Burskoga rata organizirao je sanitetsku postrojbu unutar britanske vojske i zapovijedao njom. Nakon rata vratio se borbi za prava Indijaca. Prve konkretne rezultate svoje politike polučiti će 1914. kada je južnoafrička vlada učinila je bitne ustupke Gandhijevim zahtjevima ( npr. priznavanje indijskih brakova). Kada je završio svoje djelovanje u Južnoj Africi vraća se u Indiju. Po povratku u domovinu aktivira se u indijskoj politici 1919. i pretvara nedjelotvorni Indijski nacionalni kongres u moćnu masovnu organizaciju te postaje vođa borbe za samostalnu Indiju.

Kada je parlament 1919. u izglasao tzv. Rowlatt Acts, zakon kojim su indijskim kolonijalnim vlastima dane ovlasti da oružano djelujuju protiv tzv. revolucionarnih aktivnosti Satyagraha se proširila Indijom privlačeći milijune sljedbenika. Prosvjedi protiv Rowlatt Acts-a rezultirali su masakrom britanskih vojnika nad Indijcima kod Amritsara. Unatoč oružanom djelovanju britanska vlada ne uspijeva smiriti situaciju u Indiji, a Gandhi 1920. proklamirao svoju politiku nesuradnje s vlastima što dovodi do novih problema za britanske vlasti. Taj čin je imao za posljedicu da su Indijci koji su radili u javnim ustanovama podnijeli ostavke, državne institucije kao npr. sudovi bili su bojkotirani, a indijska djeca nisu pohađala vladine škole. U cijeloj Indiji ulice su bile blokirane Indijcima koji su sjedili na njima, a kada su se odbili ustati policija ih je tukla. Kako bi prekinule paralizu javnoga života u Indiji vlasti su uhitile Gandhija, ali je uskoro zbog pritiska javnosti bio pušten. U okviru borbe za gospodarsku nezavisnost Indije Gandhi je osmislio swaraj (sanskritski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma važni jer je iskorištavanje indijskih seljaka od strane britanskih industrijalaca dovodilo do siromašenja sela i destrukcije kućnih obrta. Gandhi se stoga zalagao za oživljavanje obrta obrade vune te je stoga izabrao kotač na kojem se obrađuje vuna kako bi jasnije ukazao na potrebu vraćanja vrijednostima seoskog života i oživljavanju tradicionalnih indijskih obrta. Uskoro je postao simbolom borbe za slobodnu Indiju širom svijeta. 

Živio je spiritualnim i asketskim životom propovjednika često provodeći vrijeme u meditaciji. Odnosi u njegovu braku između njega i njegove supruge, prema njegovim vlastitim riječima, bili su poput odnosa brata i sestre. Odbijajući bilo kakvo posjedovanje materijalnih dobara odjevao se u tradicionalnu odjeću najsiromašnijih Indijaca i hranio se samo povrćem, voćnim sokovima i mlijekom. Indijci su ga proglasili svecem i počeli ga nazivati Mahatma (na sanskritskom: velika duša), nazivom koji je namijenjen samo za najveće mudrace. Njegovo zalaganje za nenasilje, znano još i kao ahimsa (na sanskritskom: nepovrijeđivanje), bilo je izraz životnog puta koje propovijeda hinduizam. Smatrao je da će nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je primjena nasilja beskorisna te da će oni nakon toga napustiti Indiju. Njegov politički i duhovni utjecaj na Indiju s vremenom je postao toliko velik da se britanske vlasti nisu usudile prema njemu poduzimati nikakve protumjere. Indijski nacionalni kogres dao je Gandhiju 1921. potpunu izvršnu vlast, uključujući čak i pravo da imenuje svog nasljednika. No, indijsko stanovništvo nije u potpunosti slijedilo Gahndhijevu politiku nenasilja te je došlo do niza oružanih sukoba s britanskim vlastima što ga je dovelo do toga da priznao kako je njegova politika doživjela krah. Zbog svega toga britanske su ga vlasti 1922. uhitile i zatvorile.

Nakon što je 1924. pušten iz zatvora povukao se iz aktivne politike i posvetio propagiranju općeg jedinstva. Međutim opet je bio uvučen u borbu za nezavisnost Indije te je 1930. proglasio novi val građanskog neposluha pozivajući Indijce da ne plaćaju porez. Neposluh je počeo maršom od mjesta Ahmadabad do Arapskog mora gdje se pravi sol iz morske vode. U tom maršu pratile su ga tisuće Indijaca. Vlasti su ga ponovno uhapsile, ali je pušten već naredne (1931.) godine nakon što je pristao zaustaviti val nepsluhai kad su Britanci učinili neke ustupke njegovim zahtjevima. Iste godine predstavljao je Indijski nacionalni kongres na konferenciji u Londonu. Naredne je godine (1932.) započeo novi val građanskog neposluha te je uhićen u dva navrata. No, tada bi štrajkao glađu što se pokazalo veoma uspješnom metodom otpora. Kako su se Britnaci bojali da ukoliko Gandhi umre postoji mogućnost izbijana revolucije oni su to htjeli spriječiti po svaku cijenu. Iako je i sam bio pripadnik Vaisya (trgovačke) kaste posvetio se ukidanju nepravednih socijalnih i ekonmskih aspekata indijskog kastinskog sustava. Formalno napušta politiku 1934., a na mjestu lidera Indijskog nacionalnog kongresa zamijenio ga je Jawaharlal Nehru. Gandhi se posvetio putovanju po Indiji, ali se 1939. ponovo vratio aktivnom političkom životu jer su temelji indijske federacije bili uzdrmani. Prvi potez koji je učinio ponovnim izlaskom na političku scenu bio je da još jednim postom tj. štrajkom glađu prisili vladara države Rajkot da modificira svoj autokratski način vladavine. Javni nemiri postali su toliko jaki da su kolonijalne vlasti morale intervenirati i prisliti vladara Rajkota da popusti Gandhijevim zahtjevima. Time je ponovo postao najznačanija politička figura Indije. 

Nakon što je izbio 2. svjetski rat Kongresna stranka i Gandhi nisu se željeli uplitati u konflikt sve dok Britanci ne udovolje njihovom zahtjevu za momentalnu nezavisnost Indije. To su Britanci dakako odbili nudeći neke druge kompromise što su opet Indijci odbili. I nakon ulaska Japana u rat i širenja rata na azijski kontinent Gandhi je i dalje odbijao Indiju uvesti u rat. Konačno 1942. Indijci su pristali ući u ratni sukob na strani Britanaca. Godine 1944. indijska borba za nezavisnost došla je u svoju završnu fazu, britanska vlada pristala je na nezavisnost Indije pod uvjetom da dvije suprostavljene nacionalističke grupe: Muslimanska liga i Kongresna stranka, riješe svoje razlike. Gandhi se oštro suprostavio cjepanju Indije na dvije države (što je zahtijevala Muslimanska liga), ali je na kraju ipak morao pristati nadajući se kako će mir između dvije vjerske skupine biti postignut nakon što muslimani zadovolje svoje sepratističke težnje. Indija i Pakistan postale su zasebne države kada su Britanci priznali Indiji njezinu nezavisnost 1947. godine. Dok je bio na putu ka mjestu gdje je vršio večernju molitvu Gandhija je napao (30. siječnja 1948.) i usmrtio hindu fanatik Nathuram Godse. Gandhijeva smrt diljem svijeta doživljena je kao katastrofa jer njegov se doprinos ljudskom rodu nije mjero samo mjerilima 20. stoljeća već mjerilima kompletne ljudske povijesti. U Ujedinjenim narodima održana je komemorativna sjednica, a sve zemlje svijeta indijskim predstavnicima u Ujedninjenim narodima izrazili su sućut. Uskoro nakon njegove smrti došlo je do vjerskog nasilja u Indiji i Pakistanu, ali su Gandhijeva učenja ostala i postala inspiracija nenasilnim pokretima u drugim dijelovima svijeta. Njegovo djelo posebice je djelovalo na američkog borca za ljudska prava Martina Luthera Kinga.