Al Capone - biografija

Američki gangster Al Capone rođen je 17. siječnja 1899. u braku Gabriela i Teresine (rođ. Raiola) u New Yorku kao Alphonse Capone. Glava obitelji Gabriele bio je brijač u selu Castellammare di Stabia u okolici Napulja, dok je Alphonsova majka radila kao švelja. U želji za boljim životom Caponevi su 1894. emigrirali u Sjedinjene Države i nastanili se u njujorškoj četvrti Williamsburg. Došavši u Sjedinjene Države Gabriele je bio spreman raditi bilo što kako bi zaradio dovoljno novca da otvori vlastitu brijačnicu. Sa sobom je poveo i tada trudnu 27-godišnju suprugu i dvoje maloljetne djece. Na koncu u tom će se braku roditi devetero djece (Vincezno, Raffaele, Salvatore, Alphonse, Erminio, Umberto, Amedeo, Rose, Mafalda).

Jedno od njih, Alphose, ostati će upamćeno u povijesti kao najgori američki kriminalac. Mladi Alphonse školu je napustio kada mu je bilo 14 godina te učinio svoje prve korake u kriminalnim vodama pridruživši se tinejdžerskim bandama. Dok još nije duboko zagazio u kriminalne vode radio je u tvornici streljiva, a potom i kao trgovac u trgovini slatkišima te pomoćni radnik u kuglani i knjižari. Naredni posao našao je u kavani Harvard Inn gdje je radio kao izbacivač i konobar. Vlasnik Harvard Inna bio je moćni mjesni kriminalac Francesco Ioele, zvani Yale. S Caponevim radom bili su zadovoljni i gosti i gazda sve dok Al nije jednoj djevojci rekao: "Imaš divnu guzu, shvati to kao kompliment." Mjesni kriminalac Frank Galluccio koji je bio u djevojčinom društvu napao je zbog toga mladog Caponea i došlo je do tuče. U jednom trenutku Galluccio je izvadio nož i zarezao Caponeov lijevi obraz te se dao u bijeg. Razrezotina će ostaviti trajan trag na Caponevu licu te će po njoj i dobiti nadimak - 'Scarface' (Lice s ožiljkom). Cijeli slučaj na koncu je završio tako što se Al ispričao Gallucciju, a ovaj je Caponeu plation 1000 dolara zbog nanošenja tjelesne ozljede. Kada je postao poznat Caponea su novinari zapitkivali o ožiljku na što im je Capone odgovarao da je to rana zadobivena tijekom 1. svjetskog rata u Francuskoj.

Uz kriminalne vode Al je brzo uplovio i u bračne vode. Godine 1918. upoznao je Mary Coughlin (koja je bila dvije godine starija od njega), a iste su se godine i vjenčali. Uskoro na svijet dolazi Albert Francus Capone. Sada kao suprug i otac Al Capone se odlučuje na zakonit postao - daje otkaz u Harvard Innu i seli se u Baltimore gdje radi kao knjigovođa u građevinskoj tvrtki. Nakon očeve smrti (1920.) seli se u Chicago koji je u to doba pravi raj za krminalne poslove. Tu počinje raditi za mjesnog kriminalnog moćnika Big Jima Colosimoa. Bilo je to vrijeme prohibicije i ilegalna trgovina alkoholom donosila je veliku zaradu. No, Big Jim branio je svojim ljudima trgovinu alkoholom što se pak njegovom rođaku Torriju nije sviđalo. Stoga je u dogovoru s Caponeom organizirao ubojstvo svog ujaka Big Jima, a ubio ga je Capone. Tako se na vrhu kriminalne piramide našao Torrio kojemu je Capone postao desna ruka. Ohrabreni ubojstvom Big Jima odlučili su pod svoj nadzor staviti cijeli Chichago. Banda O'Banion usprotivila se ovoj dominaciji i počeo je mafijaški rat. Na koncu Torrio je napustio Chichago, a Capone je postao moćni mjesni mafijaški šef. 

Unatoč tome što je bio poznati mafijaš Capone je rado i često viđan u društvu poznatih i slavnih. Kako političara tako jednako i filmskih zvijeda te poslovnih ljudi. Često se dešavalo da mu u javnosti ljudi plješću i skandiraju. Sam Capone to je tumačio time što je radio samo poslove koje je javnost voljela - alkohol i kocka. Ali ni reketaranje i ubojstva nisu mu bili mrski. Organizirao je vjerovatno najpoznatije mafijaško ubojstvo - Masakr na Valentinovo (na Valentinovo 1926.). Kada je Capone zaključio da je suparnička mafijaška skupina pod vodstvom Georgea Bugsa Morana prešla sve granice uljudnog mafijaškog ponašanja on je poslao svoje ljude odjevene u policijske odore u skladište u ulici Clark kako bi se obračunali s konkurencijom. Cilj je bio ubiti Morana, međutim on je pri dolasku opazio policijski automobil te je pobjegao. Tako su Caponeovi ljudi zatekli samo sedmero članova bande koje su postrojili ispred zida i hladnokrvno pobili. Bilo je prilično jasno da iza masakra stoji Capone, ali on si je stvoriti alibi jer mjesec dana ranije otišao na Floridu. 

Capone je ubijao, a zauzvrat je i na njega je pokušano nekoliko atentata. Najpoznatiji pokušaj je atentat O'Banion bande kada su egzekutori upali u restoran u kojem je bio Capone i bjesomučno počeli pucati. Ispucano je tada navodno preko tisuću metaka, ali Capone je ostao živ i zdrav. Uskoro je Capone doznao da je do napada došlo zbog izdaje trojice njegovih ljudi te se odlučio obračunati s njima. Organizirao je večeru na koju je, između ostalih, pozvao i ovu trojicu te im na kraju večere bejzbol palicom razmrskao glave. Surovo smaknuće imalo je i psihološki efekt na sve ostale na večeri kako nikom ne bi palo na pamet izdati Caponea.

Početak Caponeovog kraja dolazi 1927. kada je donešen novi porezni zakon. Stroži zakon dao je priliku policajcu Eliotu Nessu i agentu porezne službe Franku Wilsonu da Caponea strpaju iza rešetaka na dulji vremenski rok. Prije toga uhićen je 17. svibnja 1929. u Philadephiji i to zbog nošenja oružja bez dozvole. Osuđen je na godinu dana zatvora, ali je nakon devet mjeseci pušten zbog dobrog vladanja. Istovremeno Ministarstvo financija spremalo je optužnicu zbog utaje poreza. Na suđenju 1931. Capone je priznao utaju poreza, ali i ilegalnu trgovinu tijekom prohibicije te je osuđen na 10 godina zatvora. Određeno je da kaznu zatvora služi u zatvoru u Atlanti, ali tu unatoč tome što je obukao zatvoreničku odoru vodio je mnoge poslove iz samog zatvora. Kako bi ga se omelo u toj raboti u kolovozu 1934. premješten je u strogo čuvani zatvor Alcatraz u San Franciscu. Premda je i dalje uživao ugled među mafijašima u zatvoru nije bio odveć siguran jer sada je bio ranjiv i konkurencija je željela iskoristiti tu situaciju. Pokušali su ga otrovati, zadavati, a preživio je i ubod nožem u leđa. Nakon odsluženih 7 godina, 6 mjeseci i 15 dana pušten je iz zatvora 16. studenog 1939. godine. 

Iako je opet bio na slobodi nije imao previše razloga za slavlje jer bolovao je od sifilisa koji je uzimao sve više maha. Bolestan i onemoćao povukao se iz mafijaškog posla i zatvorio se na privatno imanje na Floridi. Tri dana prije smrti pretrpio je moždani udar, a premino je 24. siječnja 1947. od upale pluća.