Adnan Ćatić alias Felix Sturm

Adnan Ćatić (31. januar 1979, Leverkusen, alias Felix Sturm - Njemačka), rođen kao Adnan Ćatić je njemački bokser bosansko - hercegovačkog porijekla. Bio je svjetski prvak u srednje teškoj kategoriji u verziji WBO u periodu od marta do jula 2006. godine, te ponovo od 28. aprila 2007. u verziji WBA. Prvu profesionalnu borbu Felix je imao 27. januara 2001. godine protiv Antonio Ribeira.

Sturm je 25. juna 2011. odbranio svoju titulu svjetskog prvaka u borbi protiv Mattew Macklin-a.

Adnan Ćatić je visok 181 cm i pretežno je udara lijevom rukom. 20. oktobra 2007. godine, po treći put je odbranio titulu u WBA verziji protiv amerikanca Randy Griffina. Oženjen je, i ima jednog sina Mahira.

Statistika

Amaterski boks

• 124 borbe
• 113 pobjeda
• 9 poraza

Profesionalni boks 

• 41 borbe
  • 37 pobjeda (16 nokautom)
  • 2 poraza 1 nokautom)
  • 2 neriješeno

Vanjski linkovi

• Privatna web stranica Felixa Sturma
• Felix Sturm u box-rec bazi podataka
• Rang lista u srednje teškoj kategoriji

Martin Luther King

Njegov povijesni govor kojeg je održao ujedinio je crnce nakon čega je započet pokret za građanska prava. Naime od tog trenutka rasisti koji su se osjetili ugroženi, počeli su ga obasipati raznim uvredljivim i prije svega prijetećim pismima. Nažalost svoje su naume počeli ostvarivati kada su mu jednom prilikom bacilli bombu u kuću, gdje sva sreća nije bilo nikoga. Na svom putu obasutom mržnjom, spalili su crkvu na aveniji Dexter.

Godine 1957. osnovana je Konferencija južnjačkog kršćanskog vodstva gdje je Martin proglašen predsjednikom. Samo godinu dana kasnije na promociji svoje knjige u New Yorku, u prsa ga je probola duševno bolesna crnkinja nakon čega je dao ostavku u Baptističkoj crkvi te odselio s obitelji u Atlantu gdje je posato supastorom.

Nakon što je preživio napad u New Yorku, nastavio je sa svojim govorima o ravnopravnosti, kada je bio vođa Marša na Washington gdje je izrekao govor "I Have A Dream". Tada se okupilo oko 250.000 ljudi.

U listopadu 1964. godine prima Nobelovu nagradu za mir, a nažalost 4. travnja 1968. godine ubijen je hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu. Na sprovodu je bilo preko 300.000 ljudi.

Martin Luther King rodio se 15. siječnja 1929. godine u Atlanti u brojnoj obitelji, gdje je otac bio svećenik. Martin je već od malih nogu bio podosta upoznat s Biblijom kada je već s pet godina učio napamet odlomke iz Biblije. Da je talentirano dijete znalo se od samog početka, a to se i pokazalo kada je s 15 godina krenuo na koledž i to tri godine ranije nego njegovi vršnjaci.

Sa svega 19 godina stekao je diplomu iz sociologije te krenuo na studij bogoštovlja u sjemenište Crozer u saveznoj državi Pannsylvaniji. Diplomirao je kao najbolji u razredu te je nakon toga nastavio studij na Sveučilištu u Bostonu. Započeo je rad na doktoratu i upisao napredni tečaj iz filozofije religije na podrčjima hinduizma, šintoizma i islama.

U tom periodu upoznaje svoju buduću suprugu Corettu Scott koja je poput njega došla s juga iz zemljoradničke obitelji u Alabami. Zajedno su krenuli u povijesnu borbu koja je nažalost rezultirala smrću Martina, ali zato danas nema osobe koja ne zna za njegovo ime.

Igor Štimac

Igor Štimac rođen je 6. rujna 1976. godine u Metkoviću. Već je kao mali bio svjestan da će nogomet biti dio njegova života, a poput većine djece iz tog dijela Hrvatske težio je da jednog dana bude dio Hajduka, tada jednog od najjačih klubova bivše Jugoslavije.

Naime u svojoj je bogatoj karijeri igrao za Hajduk, Dinamo Vinkovce, Cadiz, Derby County F.C. i West Ham United. Pored bogate karijere u raznim ngometnim klubovima, 1987. godine nastupao je na Svjetskom prvenstvu u Čileu za mlade do dvadeset godina. Tada je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju.

Nakon što je Republika Hrvatska doživjela osamostaljenje, Igor Štimac poput ostalih naših igrača počinje igrati za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju za koju je odigrao 53 utakmice i postigao čak dva pogotka. Pored Svjetskog prvenstva 1998. nastupio je i na Europskom prvenstvu 1996. godine.

Nakon bogate karijere nogometaša, Igor je odlučio ostati u svijetu nogometa, tako se uključio u rad HNK Hajduk u kojem je neko vrijeme radio kao trener i sportski direktor. Kao predstavnik Hajduka 2007. bio je izabran za predsjednika udruge provligaša na dvije godine.

Od tog je trenutka odlučio kako bi trebalo počet mijenjat neke stvari u našem nogometu. Naime smatrao je kako Marković više nebi trebao biti na čelu saveza. Tada su krenuli sukobi s Zdravkom Mamićem i ostalim njegovim istomišljenicima.

Danas Igora možemo vidjeti na mjestu komentatora brojnih utakmica naših nogometaša.

Vladimir Nazor

Samo godinu dana kasnije objavljuje “Velog Jožu”, djelo po kojem će se prije svega prepoznati Nazorova proza koju je on smatrao neuspjelom. Godine 1916. objavljuje nekoliko knjiga kao što su “Utva zlatokrila”, “Medvjed Bruno”, “Stoimena”.

Godine 1942. zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem preko Kupe odlazi u partizane, a uskoro počinje voditi dnevnik “S partizanima”. Nakon rata objavio je i “Pjesme partizanske”. U ratu se našao na čelu Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata postao je i prvi predsjednik hrvatskog sabora. U pedeset godina Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i isto je tako prevodio talijanske i njemačke pjesnike.

Vladimir Nazor rodio se u Postiri 30. svibnja 1876., a pučku je školu završio na otoku Braču dok je maturirao u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902., a već je počeo predavati u hrvatskoj gimnaziji u Zadru, da bi od 1903. do 1918. to isto radio u Istri gdje je ujedno proveo najviše svog života.

Nazor je bio jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti te autor velikog broja djela. Bitno je znati kako se prvih dvadesetak godina njegovog stvaralaštva poklapa s razdobljem hrvatske modrene i u tom je vremenu prešao put od diletantskog pjesnika u traženju svog vlastitog puta, preko nacionalno angažiranog poetskog tribuna- ponsenog mitološko-legendskim i povijesnim hrvatskim i šire slavenskim motivima te potrebom za osvješćivanjem i prosjećivanjem istarskog puka preko pjesnika dionizijske životne radosti i panteističkog zanosa prirodom koja se prije svega napaja na vrelu poganskog klasicizma te starozavjetnih biblijskih tekstova. Kao što je “Lirika” i “Nove pjesme”.

Koliko je bio velik svjedoči što je njegovim imenom nazvana najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj, poznatija kao “Nagrada Vladimir Nazor” koje se prije svega dodjeljuje za najbolje umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primjenjenih umjetnosti.
Umro je 19. lipnja 1949.

Jelena Rozga

Jelena Rozga je rođena 23. avgusta 1977. godine u Splitu. Još kao devojčica počela je da trenira balet, da bi nakon završene osnovne škole upisala srednju baletsku školu, gde je tokom školovanja dobila angažman u Hrvatskom narodnom pozorištu. Svoju muzičku karijeru je započela 1996. godine kada je na festivalu “Dora” izvela pesmu “Aha” koja joj je donela drugo mesto. Iste godine postaje pevačica grupe “Magazin” u kojoj ostaje sve do 2006. godine kada se odlučuje da započne solo karijeru. Iako je napustila grupu nastavlja saradnju sa Tončijem Huljićem osnivačem “Magazina”. Sa grupom je objavila ukupno pet albuma, dok je svoj prvi solo album objavila 2006. godine, a ove godine očekuje se izlazak i drugog po redu. Nije udata, a kako navodi trenutno je “srećno zaljubljena”.

Prvi put je susrečemo na Dori 1996. kad se predstavila sa pjesmom “Aha”. Vjerujemo kako je većinska rekacija gledatelja preko televizije bila, a tko je ovo slatko malo biće koje skakuče po pozornici i još pored svega toga pjeva kao anđeo. Jelena je zasigurno svojim prvim nastupom ostavila dojam jedne slatke djevojčice koja je polako počela sazrijevat u galzbenom smislu kad ju je Magazin pozvao da im se pridruži kao nova pjevačica nakon Danijele. Unatoč njenoj slatkoj pojavi puno je bilo skeptika koji nisu vjerovali da može nastaviti tamo gdje je Danijela stala, ali kao što vidimo desilo se baš suprotno. 

Svojim pjevanjem u Magazinu dala mu je određenu dozu živosti, vedrine i neke slatke nevinosti, jer Jelena je na početku budila uglavnom takav osjećaj u ljudima što je zapravo i dobro, a moglo se najviše vidjeti na njezinim prvim koncertima sa Magazinom pred nekoliko tisuća ljudi, kad joj je licem prolazio šok i nevjerica, ali naravno u pozitivnom smislu.

Nakon nekoliko godina pjevanja u Magazinu točnije od 1996 do 2006. godine Jelena se odlučuje na solo karijeru i malo po malo gradi svoje ime daleko od karijere u poznatoj grupi.
Danas je ona itekako poznata pjevačica koje se uspješno nametnula glazbenoj sceni ne kao Jelena koja je nekad pjevala u Magazinu, nego kao Jelena za čije se koncerte traži karta više. Jelena se rodila 23. kolovoza 1977. godine u Splitu.

Njezino djetinjstvo obilježeno je baletom i željom da postane vrhunska balerina što je dokazala nakon završene srednje baletne škole kada je plesala u Hrvatskom narodnom kazalištu. Nastupala je u Labuđem jezeru, Trnoružici, Scenkulsciku.

Od profesionalnog baleta odustaje nakon što joj se ukazala prilika da pjeva u Magazinu. Ne možemo reći da nam je previše krivo, jer tih 10 godina koliko je provela u Magazinu dala nam je puno dobrih pjesama, ako ništa drugo pjesama idealnih za druženje s prijateljima, za dobor provod u klubovima ili na nekoj ljetnoj terasi na moru. Činjenica je da njezine današnje pjesme dosta podsječaju na one iz Magazina, barem po lakim notama, ali zato će uvijek biti publike koja će rado odslušati i otpjevati neku od njezinih pjesmica koja će se ovo ljeto naći na top listama radio stanica.

Edin Džeko

Edin Džeko je rođen 17.03.1986. godine u Sarajevu. Trenutno je fudbaler engleskog Manchester City-a te prvi i najbolji napadač reprezentacije Bosne i Hercegovine. 

Edin Džeko je najskuplji Bosanski fudbaler svih vremena Manchester City ga je platio 33 000 000 miliona Eura (27,5 miliona funti) i tako je postao najskuplji igrač BiH čak je proglašen najskupljim igračem bivše Jugoslavije. Svoje djetinstvo je proveo igrajući nogomet sa svojim prijateljima iza zgrada gdje je igrao nogomet. Prozvan je "Zmajem" "Dijamantom" od strane komentatora Marjana Mijajlovića.


Nogometna biografija

Karijeru započinje u Željezničaru, gdje je igrao od 2003. do 2005. S 18 godina odlazi u Češku, gdje je za Teplice u jednoj sezoni odigrao 43 utakmice i postigao 17 golova. Koncem sezone proglašen je za najboljeg stranca u češkoj ligi. Njegove odlične igre zapazio je Felix Magath i 2007. godine, u transferu vrijednom 4 milijuna eura odlazi u njemački VfL Wolfsburg.

VfL Wolfsburg

U sezoni 2008/09. s Wolfsburgom osvaja Bundesligu, a sa 26 postignutih golova bio je drugi strijelac lige, a u narednoj sezoni sa 22 postignuta gola postao je i najbolji strijelac Bundeslige.

Manchester City

U januaru 2011. godine potpisao je ugovor s engleskim Manchester Cityjem. Odšteta je bila rekordna za Bundesligu, a iznosi 27,5 miliona funti. Debi u dresu Cityja upisao je 15. januara u pobjedi 4:3 protiv Wolverhamptona; bio je asistent za treći gol. Svoj prvi gol u Premier ligi postigao je 25. aprila 2011. u gostujućoj pobjedi 0-1 protiv Blackburna. Na početku sezone 2011/2012. postiže 4 gola protiv Tottenhama u pobjedi svoje ekipe od 1:5, te tako postaje jedini igrač u historiji Manchester Cityja koji je dao 4 gola na jednoj prvenstvenoj utakmici.


Ambasador UNICEF-a u Bosni i Hercegovini

U povodu proslave 20. godišnjice Konvencije o pravima djeteta, Gospodja Florence Bauer, šefica Ureda UNICEF-a za Bosnu i Hercegovinu, imenovala je Edina Džeku, napadača nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i njemačkog Wolfsburga, Ambasadorom UNICEF-a u Bosni i Hercegovini. Osim što je uspješan sportista, omiljen u zemlji i inostranstvu, Edin Džeko je pokazao veliku posvećenost djeci i mladima, posebno najugroženijim kategorijama. “Kao dijete koje je odrastalo u ratu, veoma dobro znam šta znači djetinjstvo narušeno izbjeglištvom, siromaštvom, nasiljem i strahom. Tako da mi je ogromna čast dobiti priliku da se na ovaj način stavim u službu UNICEF-a, odnosno sve one djece, koja i danas, žive pod pritiskom siromaštva i nasilja, i čija su prava na zaštitu, zdravlje, obrazovanje, ugrožena.” rekao je ovom prilikom Edin Džeko. “Volio bih reći svima onima koji me prepoznaju kao sportaša, fudbalera, da nas sve očekuju mnogo važnije utakmice, koje samo zajedno možemo dobiti. Ako je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu, onda su dječija prava najvažnija glavna stvar. Imam puno prilika da me javnost sluša i moj zadatak će i ubuduće biti da ljude podsjećam na to.” dodao je Džeko. Tako se Edin Džeko priključio mreži od preko 200 Ambasadora UNICEF-a u cijelom svijetu. Ambasadori UNICEF-a su poznate ličnosti iz oblasti kulture, umjetnosti i sporta, koji su pokazali interes da svoj talenat iskoriste kako bi pomogli poboljšanju životnih uslova djece, žena, mladih i porodica. Oni pomažu UNICEF-u u procesima zagovaranja, sakupljanja sredstava i implementaciji programa, te prenošenju poruke o misiji i vrijednostima za koje se UNICEF zalaže. Prvi zadatak Edina Džeke, kao Ambasadora UNICEF-a, biće da pomogne promociju prava svakog djeteta na najbolji početak.

Reprezentacija

Prije bosanskohercegovačke A-selekcije igrao je za bosanskohercegovačku U-19 i U-21 reprezentaciju. U A-selekciji debitirao je 2. juna 2007. protiv reprezentacije Turske, kada je postigao i svoj prvi gol. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici 2010. postigao je 9 golova i tako postao drugi najbolji strijelac kvalifikacija.

Uspjesi, nagrade i priznanja

• Najbolji strani igrač češke lige.
• 8 nominacija u timu kola u Prvoj češkoj ligi.
• Drugi najbolji strijelac češke lige.
• Proglašen za najboljeg napadača jesenjeg dijela njemačke Bundeslige (2007/2008) od strane njemačkog internet portala sportal.de.
• Sa VfL Wolfsburgom u sezoni 2008/09. osvojio prvenstvo, postigavši 26 golova, čime je postao drugi strijelac lige. On i Grafite postigli su 54 gola u toj sezoni, čime su postali rekorderi Bundeslige.
• Izabran od njemačkih profesionalaca za najboljeg igrača Bundeslige u 2009. godini.
• Najbolji strijelac DFB-Pokala 2008/2009.
• Drugi strijelac kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. sa 9 golova.
• Najbolji strijelac Bundeslige sa 22 gola u sezoni 2009/2010.
• Idol nacije 2009. i 2010. godine po izboru portala SportSport.ba.
• Osvojio engleski FA Cup s Manchester Cityjem u sezoni 2010/2011.
• "Etihad igrač mjeseca" - januar i august 2011.
• Igrač mjeseca engleske Premier lige - august 2011.

Josif Staljin

Možemo reći da su tamo završavali svi njegovi politički neistomišljenici.

Kao ključan partner nacističke Njemačke kroz poznati Pakt Hitler-Staljin imao je jak utjecaj na početak i tijek Drugog svjetskog rata te poslijeratno oblikovanje Europe. Tijekom njegove vladavine ubijeni su deseci milijuna ljudi u gulagima. Gulagi su uključivali koncentracijske logore za prisilni rad i zatvore u kojima su ubijeni milijuni ljudi. Služili su prije svega za represiju nad političkim protivnicima.

Njegov put prema vlasti započeo je u vrijeme Oktobarske revolucije kada je ušao u sovjetsku vladu kao komesar za neruske narodnosti te tako postao članom Politbiroa Komunističke partije 1917. godine.

Zajedno s Jakovom Sverdlovim pomogao je Lenjinu riješiti sva goruća pitanja u vrijeme građanskog rata. Nakon Lenjinove smrti Staljin je zajedno s Zinovjevim vodio zemlju. Do svoga pedesetog rođendana 1929. godine utemeljio je svoj položaj na mjestu Lenjinova nasljednika.

Staljin je rođen 21. prosinca 1879. godine u mjestu Gori kao sin postolara i bivšeg kmeta te majke koja je bila Gruzijka po nacionalnosti. Niti jedan od roditelja nije govorio ruski jezik, ali ga je zato Staljin naučio dok je pohađao višu vjersku školu u svom rodnom mjestu. Bio je student teologije u pravoslavnom sjemeništu u Tifilisu iz kojeg je izopćen 1899. godine, jer se samo godinu dana ranije pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci.

Možemo reći kako je cijeli svoj život bio revolucionar, a njegov su život do dolaska na vlast kasnije u životu, obilježila razna uhićenja i protjerivanje. U zadnjim godinama carske Rusije bio je više sljedbenik nego vođa. Tada je naime učio određene stvari i pripremao se za kasnije penanje na vlast.

Nakon dolaska na vlast sljedile su broje čistke koje su najvećim dijelom usljedile u periodu između 1936. i 1939. godine, gdje je najveći broj žrtvi izazvala tajna služba uredbama da se u svakoj općini mora naći i uhititi točno određen broj osoba.

Ovaj diktator i po nekima veliki vođa umro je 5. ožujka 1953. godine.