Indira Priyadarshini Gandhi - biografija

Indijska političarka i prva premijerka Indije rođena je 19. studenog 1917. u mjestu Allahabadu kao jedino dijete prvog indijskog premijera Jawaharlala Nehrua. Od rane mladosti aktivna je u omladinskim, studentskim i ženskim ogranizacijama. Diplomirala je na Visva-Bharati sveučilištu u Bengalu, a studirala je na sveučilištu u Oxfordu u Velikoj Britaniji. Nacionalnoj Kongresnoj stranci pridružila se 1938. i postala aktivna u pokretu za indijsku nezavisnost. Udala se 1942. za partiškog odvjetnika Feroze Gandhija, koji je također bio aktivni član stranke. Uskoro nakon vjenčanja oboje su britanske vlasti uhitili zbog optužbe za protudržavnu djelatnost te su proveli 13 mjeseci u zatvoru. Kada je Indija stekla nezavisnot 1947. i Nehru zauzeo premijersko mjesto, Indira je postala njegova službena domaćica. Nehru joj se često obraćao za savjet po pitanju nacionalnih problema, a ona ga je pratila i na putovanjima u inostranstvo. 

U Radni komitet, izvršno tijelo stranke, izabrana je 1955. postajući tako samostalna nacionalna politička figura. Četiri godine kasnije (1959.) postala je predsjednica stranke i na toj dužnosti ostala godinu dana. Za vrijeme kinesko-indijskog pograničnog rata (1962.) koordinirala je aktivnosti civilne obrane. Nakon smrti njezina oca u svibnju 1964. postala je ministrica informacija i glasnogovornica u vladi Lal Bahadur Shastrija. Obnašajući tu dužnost povećala je vrijeme emitiranja radijskog i TV programa, liberalizirala cenzuru te odobrila projekt planiranja obitelji preko televizijskih obrazovnih emisija. Kada je u siječnju 1966. Shastri iznenada preminuo Indira ga je naslijedila na premijerskom mjestu. Naredne godine indijski parlament, u kojem je Kongresna stranka imala većinu, imenovao ju je na premijersku dužnost. Na izborima 1971. bila je čelna osoba stranke dobivši na nacionalnim izborima uvjerljivu većinu glasova. Četiri godine kasnije (1975.) optužena je za manji izborni prekrašj za vrijeme izborne kampanje održane 1971. godine. Ostajući neokaljana u toj aferi optužila je dio svoje stranke da je pokušava ukloniti s funkcije te je umjesto podnošenja ostavke u državi proglasila izvanredno stanje 26. lipnja 1975. sve dok indijski Vrhovni sud nije odbacio optužbe koju su upućene protiv nje. 

Što je više boravila na vlasti brojne je aspekte javnog života u Indiji sve više stavljala pod svoj strogi nadzor. Mnogi su u tim njezinim potezima vidjeli utjecaj njenog mladjeg sina Sanjaya, politički neiskusne osobe kome se sve više obraćala za pomoć. Nadajući se kako će tako demonstrirati javnu potporu njezinoj vlasti, organizirala je u ožujku 1977. opće izbore. Međutim ne samo da nakon proglašavanj izbornih rezultata više nije bila premijerka već nije ni izabrana ni za zastupnicu u indijskom parlamentu, a Kongresna stranka je doživjela strašan poraz. Spektakularni povratak uspjela je narpaviti na narednim izborima u siječnju 1980. te osvojiti dovoljno mandata da oformiti vladu. Nakon što je Sanjay poginuo u avionskoj nesreći iste u lipnju iste godine (1980.), počela se sve više oslanjati na svog starijeg sina Rajiva, vidjeći u njemu svog nasljednika. Nakon što je ugušila pobuna Sikha 31. listopada 1984., smrtno ju je ranio Sik koji je bio pripadnik garde koja je bila zadužena za njenu sigurnost. Nakon tog nemilog dogadjaja Rajiv je obnašao dužnost premijera sve do 1989. godine. I on je ubijen u jeku predizborne utrke u 21. svibnja 1991. u Madrasu.