Arhimed
iz Sirakuze, navodno jedan od trojice najgenijalnijih matematičara svih
vremena, bio je vrhunac helenske matematike i najveći fizičar starog vijeka.
Rodio se 287. godine prije nove ere. Njegov je otac bio Fidija, astronom
i matematičar, jedan od onih profesionalaca koji su bili bliži astrologiji
nego matematici dok ga filozofija uopće nije zanimala. U vrijeme Arhimedova
rođenja Fidija je bio relativno siromašan građanin, kakvih je u Sirakuzi
bilo mnogo. Međutim njegovo siromaštvo nije bilo dugog vijeka jer je uskoro
njihov rođak Hijeron zavladao gradom. Fidija je svog sina naučio svemu što
je sam znao.
Fidija se izgledao rukovodio načelom: sinu treba dati znanje u ruke i
neka on s njim čini što mu volja. Arhimed je brzo usvojio očeva znanja koja
su za njega bila tek početak naukovanja. Njegov duh tražio je još znanja
i učenja, a to mu nitko nije mogao pružiti u Sirakuzi. Stoga je otišao u
Aleksandriju (današnji Egipat) gdje su moćni Ptolomejevići osnovali čuvenu
Aleksandrijsku knjižnicu. U to vrijeme Aleksandrija je bila središte prirodnih
znanosti, što je tada obuhvaćalo astronomiju, matematiku, medicinu i filologiju.
Arhimed u Aleksandriji nije postao ono što je mogao i što su najčešće postajali
daroviti matematičari, pjesnici i medicinari - dvorski čovjek koji će kroz
svoja djela veličati vladajuću kuću. Njega je prije svega i jedino zanimala
matematika.
U Aleksandrijskoj knjižnici gdje se njegovala filozofska svestranost i
na najbezočniji način laskalo vladaru Ptolomeju i njegovoj supruzi Euergeti,
radilo je mnogo mladih i sposobnih matematičara. Najsvestraniji je bio sjajni
Eratosten, budući Arhimedov prijatelj. Nepisano pravilo je nalagao da svako
otkriće prije objavljivanja mora biti poslano nekom drugom matematičaru
na provjeru. Tako su vršnjaci Arhimed i Eratosten sve do Arhimedove smrti
izmjenjivali brojna pisma u kojima su se nalazila gotovo sva otkrića i jednog
i drugog. Vrativši se u Sirakuzu, Arhimed se u početku bavio astronomijom
veoma ambiciozno, želeći odjednom sve. Sirakuza nije dugo mogla uživati
svoju slobodu te se stoga Arhimed spremao za obranu svoga grada kako je
znao i umio. Gradio je do tada neviđene strojeve trošeći na tom poslu svoju
veliku darovitost.
Koncentracija
genija bila je tako velika kod Arhimeda da on u pojedinim trenucima ne vidi
ništa drugo osim problema kojem se posveti. Stoga on zaboravlja na jelo
i prilike u kojima je - crta po nauljenom tijelu, po pepelu vatre gradskog
kupatila. Čini se danas sasvim nevažnom ona čuvena izreka: Heureka!
Heureka! i trk iz gradskog kupatila kako bi se ideja primijenila dok
je još vruća. Skoro za tadašnju cijelu Sirakuzu Arhimed je bio lud, a on
će sve te ljude koji su ga okruživali obraniti od Rimljana i tako im sačuvati
živote. Iako je bio i vrstan polemičar, vičan sarkazmu bio je i samokritičan.
Nije propuštao ukazati na svoje pogreške i tako se izdizao oznad onih koji
su ga oštro kritizirali. Arhimed se bavio običnim, praktičnim problemima,
koji su bili primjenjivani na mnogim mjestima, od polja do rudnika, za razliku
od nekih njegovih kolega. Najveću slavu stekao je svojim raspravama o zarobljenim
geometrijskim tijelima, čiju je površinu i zapreminu izračunavao složenom
metodom bliskom današnjem infinitezimalnom računu. Također je pronašao zakone
poluge, položio osnove hidrostatici i odredio približnu vrijednost broja
Pi (3,14). Pored toga izumio je tzv. Arhimedov vijak za podizanje velikih
količina vode na veću razinu. Pronašao je i tzv. Arhimedov zakon, što mu
je omogućilo da (uz poklik Heureka!) otkrije primjene neplemenitih metala
u kruni kralja Hijerona važući je u vodi i izvan vode u usporedbi s čistim
zlatom i čistim srebrom.
Živjeći u isto vrijeme kada i veliki matematičar Apolonije iz Perge, poznat
po svojim radovima iz područja konusnih presjeka, Arhimed se koristio svakom
prigodom kako bi pecnuo svog suvremenika kojeg nije trpio. Netrpeljivost
je, uostalom, bila obostrana. Parodirajući naslov Arhimedovog spisa Mjerenja
kruga i dostignuća u njemu Apolonije je objavio djelo s naslovom Sredstvo
za ubrzavanje porođaja. Arhimed mu nije ostao dužan nego je u jednom
zadatku koji je uputio Eratostenu, napisanom savršenim epskim jezikom, apostrofirao
Apolonija. Problem koji je postavio Arhimed - vezan uz broj bikova na ispaši,
zaista je za ondašnje doba bio gotovo nerješiv jer upućuje na ogromne brojeve.
Arhimed piše:
Nema komentara:
Objavi komentar