Jedan
od najvećih fizičar-teoretičara 20. stoljeća i najistaknutiji stvaratelj
novog doba u fizici rođen je 14. ožujka 1879. u Ulmu u židovskoj obitelji
koja nije bila odveć religiozna. Otac Hermann bio je trgovac kemijkalijama
i elektrotehničkim materijalom, a sina je poticao da postane inženjer. Majka
Paulina više je bila naklonjena glazbi te je ustrajvala u tome da Albert
uči svirati violinu. Sve do svoje treće godine nije progovorio, ali je pokazivao
nevjerovatnu radoznalost i brilijantnu moć shvaćanja kompliciranih matematičkih
koncepata. Roditelji su poticali njegovo samopouzdanje i dopuštali mu već
u dječačkoj dobi da sam donosi odluke o svom obrazovanju, karijeri, vjeri
i državljanstvu. Kada mu je bilo pet godina dobio je na poklon kompas, a
magenetska igla kojom upravlja nekakva njemu nevidljiva sila impresionirala
ga je. Bio je toliko nadaren da je u dobi od 12 godina sam sebe naučio geometriju.
Školovanje je započeo u Münchenu u Katoličkoj školi, a potom ga nastavlja
u Lutipold gimnaziji. Nezadovoljan sustavom učenja (bilo mu je 15 godina)
napušta školu i pridružuje se roditeljima u Italiji jer se odlučuje školovati
samostalno. Kako se nije uspio upisati na Švicarski institut za tehnologiju
školu završava u Aarau. U Švicarskoj će studirati matematiku i fiziku na
Visokoj Tehničkoj školi u Zürichu. Istovremeno u školskom sustavu mrzio
je bešćutno podvrgavanje disciplini, nemaštoviti školski duh i postojeće
metode učenja. Često je izostajao s predavanja i koristio to vrijeme učeči
fiziku na svoj način te svirajući svoju voljenu violinu. Položio je sve
ispite i diplomirao 1900. poručavajući zabilješke svog kolege Marcela Grossmana.
Možda je suvišno spomenuti kako profesori nisu imali lijepo mišljenje o
njemu.
Zaposlio se u (1902.-1909.) u Patentnom zavodu u Bernu (Švicarska) kao
ispitivatelj patenata. To mu je dalo vremena posvetiti se vlastitim radovima
te u tom razdoblju otkriva niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti
kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novu interpretaciju dilatacije
dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti
i princip ekvivalencije te osnovu opće teorije relativnosti). Prvi se puta
vjenčao 1903. u Zürichu s matematičarkom Milevom Marić iz Novog Sada s kojom
je zajedno studirao na Visokoj Tehničkoj školi. U tom su braku rođena dva
sina (Hans Albert, Eduard) i kćerku (Lieserl). U ožujku 1905. tada vodećem
njemačkom časopisu na polju fizike Annalen der Physik članak naslovljen
Razmatrajući heuristički pogled prema emisiji i transformaciji svjetlosti.
U tom radu iznosi novo viđenje strukture svjetlosti te zaključuje da svjetlost
ima dvojnu prirodu - ovisno o tipu eksperiment svjetlost će se ponašati
kao čestica ili kao val. U travnju iste godine završava svoj doktorski rad
Novo određivanje molekularnih dimenzija te prima doktorat sveučilišta
u Zürichu. U lipnju te 1905. objavljuje članak u kojem stvara temelje onome
što ćemo kasnije poznavati pod nazivom specijalna teorija relativnosti.
Četiri godine kasnije (1909.) postaje izvanredni profesor teorijske fizike
na sveučilištu u Zürichu i redovni profesor na Visokoj Tehničkoj školi.
Na njemačko govorno sveučilište u Pragu premješten je1911., ali je 1912.
vraćen na sveučilište u Zürichu. Prije toga radio je dvije godine kao predavač
na zamjeni na istom sveučilištu. Od 1914. direktor je Kaiser-Wilhelmovog
instituta u Berlinu (Kaiser-Wilhelm-Institut für Physik) i član Pruske akademije
znanosti.
Svoju drugu suprugu, koja mu je bila sestrična, Elsu Löwenthal sreo je
tijekom kratkog posjeta Berlinu na jednom od svojih putovanja 1912. Kada
se 1917. teško razbolio Elsa se o njemu brinula sve do oporavka, a njega
je ta njezina skrb dirnula. Vjenčali su se 1919., a obojima je to bio drugi
brak. U braku su bili 17 godina, a Elsina kćerke iz prvog braka (Ilse i
Margot) Einstein je priglio kao vlastite. U to vrijeme u Berlinu radi na
svojoj teoriji gravitacije, koja je sadržana u općoj teoriji relativiteta,
objavljenoj u dopunjenom obliku 1916. godine. Tih godina ponovo prima njemačko
državljanstvo. Pridružuje se 1925. Mahatmi
Gandhiju i drugim tada istaknutim mirotvorcima u potpisivanju izjave
u kojoj se protive obveznom služenju vojnog roka smatrajući kako se vojnom
obukom ljudi uče ubijati. Po dolasku Hitlera na
vlast 1933. Einsteinu su oduzete sve funkcije i konfisciran imetak. U znak
prosvjeda Einstein se odriče njemačkog državljanstva i odlazi u Sjedinjene
Države gdje do kraja života radi u Institutu za viša znanstvena istraživanja
(Institute for Advanced Study) u Princetonu. Američko državljanstvo dobiva
1940., ali zadržava švicarsko koje je imao ranije. Unatoč tome što su mu
dali državljanstvo američke su vlasti sumnjičile Einsteina da špijunira
u korist Sovjeta, ali iako je u njegovu dosjeu oko 1500 stranica teksta
u kojima se nabrajaju njegove sumnjive političke aktivnosti Einstein nikada
nije javno optužen za suradnju s komunistima. Einstein nije nikada ni krio
da podupire socijalizam dok je kaptizalizam opisivao kao "eknomsku
anarhiju". Nakon što mu je druga supruga Elsa umrla 1936. k Einsteinu
se doeslila njegova sestra Maja koja je s njim živjela sve do svoje smrti
1951. godine.
Za razliku od mnogih svojih kolega smatrao kako je jedini izvor znanja
iskustvo. Bio je čovjek širokih koncepcija, slobodouman, slobodoljubiv i
konzekventan mirotvorac koji se uvijek zalagao za pravdu i mir. Na početku
1. svjetskog rata odbio je potpisati deklaraciju njemačkih učenjaka koji
su se složili sa stupanjem Njemačke u rat. Svoju punu podršku dao je mirotvorstvu
i cionizmu, ali se nakon odlaska iz Njemačke i dolaskom nacista na vlast
nije zalagao za miroljubiv odnos prema nacistima. Stoga je bio meta mnogim
antisemitskih i desno orijentiranih elemenata u Njemačkoj čak su nacisti
i njegove znanstvene teorije javno izvrgnuli, posebice teoriju relativiteta.
Na njegovo upozorenje 1939. (Einstein je s još nekoliko poznatih fizičara
napisao pismo predsjedniku Franklinu D. Rooseveltu)
kako bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu, započeli su u Sjedinjenim
Državama istraživački radovi za proizvodnju takve bombe. Kasnije se Einstein
uporno borio protiv primjene toga oružja. Nakon zavšretka 2. svjetskog rata
angažirao se na svjetskom razoružavanju i nastavio davati svoju podršku
cionistima ali je odbio ponudu vođa države Izrael da postane prvi predsjednik
Izraela. Preminuo je 18. travnja 1955. u Princetonu (savezna država New
Jersey).
Njegovo glavno djelo je teorija relativiteta koja je ne samo od osnovne
važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike, već duboko
zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh
toga u probleme kozmologije i kozmogonije. Osim te teorije fizici je dao
i druge vrlo važne priloge. Tako je 1905. uveo hipotezu o kvantima svjetlosti
ili fotonima tj. pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i kao roj čestica
kada se trebaju objasniti neke pojave, napose fotoefekt. Godine 1917. izveo
je prve kvantne zakone za materiju. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena
mu je 1921. Nobelova nagrada. Razvio je teoriju
fizičkog polja tražeći vezu među gravitacijskim i elektromagnetskim poljem.
