srijeda, 21. ožujka 2012.

Zdravko čolić (pjevač) - biografija

Bosanskohercegovački pjevač rođen 30. svibnja 1951. u Sarajevu. Čolićeva majka bila je domaćica, a tata je radio u policiji. Pohađao je osnovnu školu Vladimir Perić Valter u kojoj je postao član recitatorske sekcije. U sekciji su uglavnom bile djevojčice pa se na malog Zdravka malo neobičnije gledalo među ondašnjom rajom. No, Zdravko je volio recitari, a specijalnost mu je bila Stojanka, majka Knezopoljka. Javno je često recitirao na državne praznike (1. svibnja, 29. studenog, Novu godinu). To mu je utrlo put ka estradnim vodama. Note i sviranje gitare počeo je učiti u sedmom razredu osnovne škole. Prvotno su se Zdravkovi roditelji dvoumili između gitare i harmonike, ali mali Zdravko se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno - kupuje se gitara!

Prvi pjevački nastup dogodio se u Baošićima kraj Boke Kotorske. Na plaži ili kampu od 22 h pa do jutra pjevao je i svirao Zdravko Čolić. Tu je izvodio pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije će popularni Čola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst ali da to nitko nije primijetio jer nije znao original tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prve novce od svirke i pjevanja. S prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez novčića u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevača amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu Lady Madonna i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik, jeli kolače na Stradunu, prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na vlak za Sarajevo i od ostatka novca častili cijelo društvo.

Prvi službeni nastup imao je 1969. u grupi Ambasadori. Bio je dvije i pol godine pjevač u toj grupi. Svirali su rhytam & blues, pjesme Jamesa Browna i grupe Chichago. No, svirali su redovito jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. I onda se 1971. dogodio Kornelije Kovač. Pozvao je Čolića u tada poznatu Korni grupu. Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, a ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga financijski izrdžavaju i roditelji. No, Čola je u Korni grupi ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejaković. Poslije pjesama Kukavica kuka i Gospa Mica gazdarica, koja je izazvala čitavu pobunu beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlačenje ploče iz prodaje, Kovač je svom solisti predložio povratak u Sarajevo tako da Čolić i nije imao drugi izbor. Tada je čvrsto odlučio graditi solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu "Vaš šlager sezone" u Sarajevu (15. travnja 1972.) s pjesmom Kemala Montena Sinoć nisi bila tu. Pjesma je bila namjenjena Josipi Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao on i osvojio treću nagradu te nagradu za interpretaciju. Istog dana slavio je još jednom - prije podne položio je matematiku na Ekonomskom fakultetu i upisao drugu godinu studija.

Ubrzo je krenula i međunarodna karijera. Na Opatijskom festivalu pobjedio je s pjesmom Kemala Montena Gori vatra, i automatski se plasirao za Pjesmu Eurovizije. Plasman u Luksemburgu nije bio baš uspješan - bio je pretposljednji, ali je tvrtka Warner Brothers ipak s Čolićem potpisala ugovor. Za njih je snimio četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom jeziku. Da priči ne bude kraj pobrinula se i jedna zavodljiva Šveđanka, naglašenih oblina, senzualne i pomalo tajnovite vanjštine, koja je pjevala u zboru koji je pratio švedskog predstavnika. Danima su ona i Zdravko izmjenjivali poglede. Ipak, nisu progovorili ni riječ, čak se nisu ni upoznali. A onda je tamnokosa zavodnica ušla u njegovu garderobu pred sam nastup. Prišla mu je, opet bez riječi, i sreli su se njihovi pogledi i usne. Poslije zavođenja u garderobi, došao je i poziv za vikend. Sve je djelovalo vrlo obećavajuće. Doživljaj su upotpunili brvnara, kamin, vatra, svijeće, eterična ulja, egzotična večera i podsticajna boca vina. Zdravko joj je pjevao na uho "Gori vatra sad u nama, gori ljubav puna plama", ali uzalud: ona prava, luđačka, neobuzdana strast je izostala. Čolić će to kasnije prokomentirati: "Sjevernjače su nekako proračunate i vrlo hladne. Muškarce koriste kao desert poslije dobrog jela." Tek nekoliko godina kasnije, kada je već zaboravio na luksemburšku idilu, Čola je prepoznao na nekom posteru svoju vikend-ljubavnicu. Bila je to tada već slavna Frida iz legendarne grupe ABBA. 

Nakon Eurosonga došlo je vrijeme da Čolić pođe u vojsku u Valjevo. Po povratku iz vojske uslijedio je veliki hit - Ona spava, koji je prodan u 150.000 primjeraka. Njegova slava je dostizala neslućene vrhunce. Dešavalo se čak da Čolić nije smio spavati u istom gradu gdje su imali koncert. Poneke obožavateljice imale su običaj upasti u njegovu hotelsku sobu, a kada bi ugledale Zdravka urlale bi: "Uzmi me, hoću dijete s tobom!" Na vrhuncu karijere u vrijeme kada je objavio album "Ako priđeš bliže" prodao je 900.000 primjeraka. To mu je donijelo do tada nezamislive 2 milijarde dinara. Od samo jedne turneje, u vrijeme kada je punio stadione i kada se na beogradskom stadionu Marakana okupilo preko 60.000 njegovi poklonika, trojica njegovih suradnika kupila su stanove u Beogradu. O tome će Čolić reći: "Novac sam uvijek tretirao kao komad papira koji je za trošenje, a ne za kamaru."

Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat u Bosni i Hercegovini kada je Čolić napustio rodni grad i preselio se u Beograd gdje je nakon nekoliko godina stanke nastavio svoju pjevačku karijeru.

Nema komentara:

Objavi komentar

Incrase your Site/BLog traffic