Američki
glumac Mel Gibson (punim imenom: Mel Columcille Gerard Gibson) rođen je
3. siječnja 1956. u gradiću Peekskill u saveznoj državi New York u braku
Ann (rođ. Reilly) i Huttona Gibson kao šesto od desetoro djece. Obitelj
će kasnije usvojiti još jedno dijete. Melov je otac radio na željeznici,
ali je želio biti svećenik, a majka Ann bila je domaćica i svoju su djecu
odgajali u izrazito katoličkom duhu. Bračni par Gibson odlučio se 1968.
preseliti u Australiju, točnije u Sydeny. Tako su odlučili jer je najstarijim
sinovima prijetila opasnost da budu unovačeni u američku vojsku i poslani
u ratu koji je bijesnio Vijetnamom. Tom ratu Gibsonovi su se protivili,
a također su vjerovali da su promjene, koje su nastajale u američkom društvu,
nemoralne. Mel je u Sydneyu pohađao mušku katoličku školu, ali to nije nimalo
smirilo njegov divlji karakter koji je u pubertetu postao sve uočljiviji.
Počeo se opijati i pušiti marihuanu, a tučnjave s vršnjacima postale su
njegova svakodnevica.
Od životne nizbrdice spasiti će ga sestra Sheila koja je bez njegova znanja
predala zamolbu za upis u Nacionalni institut dramskih umjetnosti u Sydneyu.
Kada je na kućnu adresu Melu stigao poziv za audiciju bio je uvjerene da
je riječ o grešci, ali sestra je ubrzo priznala da ga je ona prijavila jer
je uvjerena da će postati filmska zvijezda. Došlo je do žestoke svađe jer
Mel nije odobravao sestrinu miješanje u vlastiti život bez njegova znanja.
Na koncu odlučilo je otići na audiciju jer posao koji je radio - pakiranje
narančinog soka - nije ga nimalo zadovoljavao. I tako se pojavio na audiciji
i prošao te započeo studij glume. Do treće godine studija bio je za tadašnje
pojmove posve atipičana student - duge kose i brade, neozbiljan i ne odveć
zainteresiran za predavanja. Potom je odlučio ošišati kosu i obrijati bradu.
Na filmskom platnu je debitirao s lošim filmom u kojem je jednako tako
loše glumio - Summer City. Poslije početnog debakla okušao se u
sapunici Sullivanovi. Prve naznake velikog glumačkog talenta pokazao
je u drami Čekajući Godota. Zatim slijedi još jedna prekretnica
njegovu životu - seli se u Adelaide i tu upoznaje svoju sustanarku Robyn
Moore. Kada su se upoznali Robyn je imala dečka i nije imala odveć dobro
mišljenje o glumcima, ali nešto kasnije planuti će ljubav koja će se otjeloviti
brakom (1980.) i rođenjem sedmero djece (kćeri Hannah i šestero sinova:
Edward, Christian, Willie, Louis, Milo, Tommy). Uskoro slijedi njegov veliki
uspon kada 1979. glumi u niskobudžetnom filmu Georgea Millera Pobješnjeli
Max kojim će steći prvu slavu, a film će postati najisplativiji australski
film svih vremena. Međutim, na samom početku stvari nisu izgledale tako
sjajno kako će u konačnici ispasti. Večer prije audicije za film potukao
se i izvukao deblji kraj. Pred komisijom pojavio se s razbijenim nosom,
okom koje je poplavio od udarca i spuštenog očnog kapka te brojnim posjekotinama
po licu. Sjedeći u stolcu i ljuteći se na samoga sebe šokirao se kada je
čuo riječi: "Dobro izgledaš. Prošao si."
Međutim sa slavom nije stigao i novac. Sada već oženjenog Mela uzdržavala
je supruga Robyn koja je radila kao medicinska sestra. Kako je radilo samo
jedno novaca nije bilo uvijek dovoljno pa je Mel često padao u depresiju,
a Robyn ga je uporno vraćala iz depresivnih stanja i uljevala mu nadu da
će jednog dana ipak uspjeti. Slava je u konačnici ipak donijela i novce,
a Mel je počeo glumiti u visokobudžetnim filmovima (Pobunda na brodu
Bounty, Tequila Sunrise, Smrtonosno oružje). No,
svaki puta kada bi zbog snimanja filmova napuštao obitelj propio bi se i
tukao po kafićima. Nakon završenih snimanja i povratku u obitelj postajao
bi uzorni otac i suprug. To je trajalo sve dok Robyn nije izgubila strpljenje
(1994.) i rekla mu: "Ili ćeš se dovesti u red ili ja odlazim!"
Gibsona je takav suprugin rezolutan stav 'doveo u red' i nakon toga odlučio
je promijeniti svoj život te je prestao piti i pušiti. Istovremeno sreća
na poslovnom planu osmjehnula mu i kao glumcu (Bili smo vojnici)
i kao redatelju (Hrabro srce).
Iako je sve naoko opet izgledalo sjajno Mel se nikako nije uspio riješiti
svojih učestalih depresija sve dok jedne večeri, kako tvrdi, nije dobio
poruku s neba da mora snimiti film o posljednjih 12 sati života Isusa Krista.
Film je nakon prikazivanja u kino dvoranama potakno broje rasprave, a istovremeno
pljuštale su lavine pohvala i kritika. Kritike su išle sve dotle da je optužen
za antisemitizam. O samom filmu Gibson je rekao: "Snaga Svetog Duha
bila je toliko jaka da su se neki muslimani i agnostici koji su radili na
filmu preobratili na kršćanstvo. Sveti Duh je sa mnom snimao ovaj film,
on me vodio, a ja sam samo slijedio njegove upute."
