Martin Luther King

Njegov povijesni govor kojeg je održao ujedinio je crnce nakon čega je započet pokret za građanska prava. Naime od tog trenutka rasisti koji su se osjetili ugroženi, počeli su ga obasipati raznim uvredljivim i prije svega prijetećim pismima. Nažalost svoje su naume počeli ostvarivati kada su mu jednom prilikom bacilli bombu u kuću, gdje sva sreća nije bilo nikoga. Na svom putu obasutom mržnjom, spalili su crkvu na aveniji Dexter.

Godine 1957. osnovana je Konferencija južnjačkog kršćanskog vodstva gdje je Martin proglašen predsjednikom. Samo godinu dana kasnije na promociji svoje knjige u New Yorku, u prsa ga je probola duševno bolesna crnkinja nakon čega je dao ostavku u Baptističkoj crkvi te odselio s obitelji u Atlantu gdje je posato supastorom.

Nakon što je preživio napad u New Yorku, nastavio je sa svojim govorima o ravnopravnosti, kada je bio vođa Marša na Washington gdje je izrekao govor "I Have A Dream". Tada se okupilo oko 250.000 ljudi.

U listopadu 1964. godine prima Nobelovu nagradu za mir, a nažalost 4. travnja 1968. godine ubijen je hicem iz snajpera na balkonu hotelske sobe u Memphisu. Na sprovodu je bilo preko 300.000 ljudi.

Martin Luther King rodio se 15. siječnja 1929. godine u Atlanti u brojnoj obitelji, gdje je otac bio svećenik. Martin je već od malih nogu bio podosta upoznat s Biblijom kada je već s pet godina učio napamet odlomke iz Biblije. Da je talentirano dijete znalo se od samog početka, a to se i pokazalo kada je s 15 godina krenuo na koledž i to tri godine ranije nego njegovi vršnjaci.

Sa svega 19 godina stekao je diplomu iz sociologije te krenuo na studij bogoštovlja u sjemenište Crozer u saveznoj državi Pannsylvaniji. Diplomirao je kao najbolji u razredu te je nakon toga nastavio studij na Sveučilištu u Bostonu. Započeo je rad na doktoratu i upisao napredni tečaj iz filozofije religije na podrčjima hinduizma, šintoizma i islama.

U tom periodu upoznaje svoju buduću suprugu Corettu Scott koja je poput njega došla s juga iz zemljoradničke obitelji u Alabami. Zajedno su krenuli u povijesnu borbu koja je nažalost rezultirala smrću Martina, ali zato danas nema osobe koja ne zna za njegovo ime.

Igor Štimac

Igor Štimac rođen je 6. rujna 1976. godine u Metkoviću. Već je kao mali bio svjestan da će nogomet biti dio njegova života, a poput većine djece iz tog dijela Hrvatske težio je da jednog dana bude dio Hajduka, tada jednog od najjačih klubova bivše Jugoslavije.

Naime u svojoj je bogatoj karijeri igrao za Hajduk, Dinamo Vinkovce, Cadiz, Derby County F.C. i West Ham United. Pored bogate karijere u raznim ngometnim klubovima, 1987. godine nastupao je na Svjetskom prvenstvu u Čileu za mlade do dvadeset godina. Tada je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju.

Nakon što je Republika Hrvatska doživjela osamostaljenje, Igor Štimac poput ostalih naših igrača počinje igrati za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju za koju je odigrao 53 utakmice i postigao čak dva pogotka. Pored Svjetskog prvenstva 1998. nastupio je i na Europskom prvenstvu 1996. godine.

Nakon bogate karijere nogometaša, Igor je odlučio ostati u svijetu nogometa, tako se uključio u rad HNK Hajduk u kojem je neko vrijeme radio kao trener i sportski direktor. Kao predstavnik Hajduka 2007. bio je izabran za predsjednika udruge provligaša na dvije godine.

Od tog je trenutka odlučio kako bi trebalo počet mijenjat neke stvari u našem nogometu. Naime smatrao je kako Marković više nebi trebao biti na čelu saveza. Tada su krenuli sukobi s Zdravkom Mamićem i ostalim njegovim istomišljenicima.

Danas Igora možemo vidjeti na mjestu komentatora brojnih utakmica naših nogometaša.

Vladimir Nazor

Samo godinu dana kasnije objavljuje “Velog Jožu”, djelo po kojem će se prije svega prepoznati Nazorova proza koju je on smatrao neuspjelom. Godine 1916. objavljuje nekoliko knjiga kao što su “Utva zlatokrila”, “Medvjed Bruno”, “Stoimena”.

Godine 1942. zajedno s Ivanom Goranom Kovačićem preko Kupe odlazi u partizane, a uskoro počinje voditi dnevnik “S partizanima”. Nakon rata objavio je i “Pjesme partizanske”. U ratu se našao na čelu Izvršnog odbora ZAVNOH-a, a nakon rata postao je i prvi predsjednik hrvatskog sabora. U pedeset godina Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i isto je tako prevodio talijanske i njemačke pjesnike.

Vladimir Nazor rodio se u Postiri 30. svibnja 1876., a pučku je školu završio na otoku Braču dok je maturirao u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902., a već je počeo predavati u hrvatskoj gimnaziji u Zadru, da bi od 1903. do 1918. to isto radio u Istri gdje je ujedno proveo najviše svog života.

Nazor je bio jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti te autor velikog broja djela. Bitno je znati kako se prvih dvadesetak godina njegovog stvaralaštva poklapa s razdobljem hrvatske modrene i u tom je vremenu prešao put od diletantskog pjesnika u traženju svog vlastitog puta, preko nacionalno angažiranog poetskog tribuna- ponsenog mitološko-legendskim i povijesnim hrvatskim i šire slavenskim motivima te potrebom za osvješćivanjem i prosjećivanjem istarskog puka preko pjesnika dionizijske životne radosti i panteističkog zanosa prirodom koja se prije svega napaja na vrelu poganskog klasicizma te starozavjetnih biblijskih tekstova. Kao što je “Lirika” i “Nove pjesme”.

Koliko je bio velik svjedoči što je njegovim imenom nazvana najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj, poznatija kao “Nagrada Vladimir Nazor” koje se prije svega dodjeljuje za najbolje umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primjenjenih umjetnosti.
Umro je 19. lipnja 1949.

Jelena Rozga

Jelena Rozga je rođena 23. avgusta 1977. godine u Splitu. Još kao devojčica počela je da trenira balet, da bi nakon završene osnovne škole upisala srednju baletsku školu, gde je tokom školovanja dobila angažman u Hrvatskom narodnom pozorištu. Svoju muzičku karijeru je započela 1996. godine kada je na festivalu “Dora” izvela pesmu “Aha” koja joj je donela drugo mesto. Iste godine postaje pevačica grupe “Magazin” u kojoj ostaje sve do 2006. godine kada se odlučuje da započne solo karijeru. Iako je napustila grupu nastavlja saradnju sa Tončijem Huljićem osnivačem “Magazina”. Sa grupom je objavila ukupno pet albuma, dok je svoj prvi solo album objavila 2006. godine, a ove godine očekuje se izlazak i drugog po redu. Nije udata, a kako navodi trenutno je “srećno zaljubljena”.

Prvi put je susrečemo na Dori 1996. kad se predstavila sa pjesmom “Aha”. Vjerujemo kako je većinska rekacija gledatelja preko televizije bila, a tko je ovo slatko malo biće koje skakuče po pozornici i još pored svega toga pjeva kao anđeo. Jelena je zasigurno svojim prvim nastupom ostavila dojam jedne slatke djevojčice koja je polako počela sazrijevat u galzbenom smislu kad ju je Magazin pozvao da im se pridruži kao nova pjevačica nakon Danijele. Unatoč njenoj slatkoj pojavi puno je bilo skeptika koji nisu vjerovali da može nastaviti tamo gdje je Danijela stala, ali kao što vidimo desilo se baš suprotno. 

Svojim pjevanjem u Magazinu dala mu je određenu dozu živosti, vedrine i neke slatke nevinosti, jer Jelena je na početku budila uglavnom takav osjećaj u ljudima što je zapravo i dobro, a moglo se najviše vidjeti na njezinim prvim koncertima sa Magazinom pred nekoliko tisuća ljudi, kad joj je licem prolazio šok i nevjerica, ali naravno u pozitivnom smislu.

Nakon nekoliko godina pjevanja u Magazinu točnije od 1996 do 2006. godine Jelena se odlučuje na solo karijeru i malo po malo gradi svoje ime daleko od karijere u poznatoj grupi.
Danas je ona itekako poznata pjevačica koje se uspješno nametnula glazbenoj sceni ne kao Jelena koja je nekad pjevala u Magazinu, nego kao Jelena za čije se koncerte traži karta više. Jelena se rodila 23. kolovoza 1977. godine u Splitu.

Njezino djetinjstvo obilježeno je baletom i željom da postane vrhunska balerina što je dokazala nakon završene srednje baletne škole kada je plesala u Hrvatskom narodnom kazalištu. Nastupala je u Labuđem jezeru, Trnoružici, Scenkulsciku.

Od profesionalnog baleta odustaje nakon što joj se ukazala prilika da pjeva u Magazinu. Ne možemo reći da nam je previše krivo, jer tih 10 godina koliko je provela u Magazinu dala nam je puno dobrih pjesama, ako ništa drugo pjesama idealnih za druženje s prijateljima, za dobor provod u klubovima ili na nekoj ljetnoj terasi na moru. Činjenica je da njezine današnje pjesme dosta podsječaju na one iz Magazina, barem po lakim notama, ali zato će uvijek biti publike koja će rado odslušati i otpjevati neku od njezinih pjesmica koja će se ovo ljeto naći na top listama radio stanica.

Edin Džeko

Edin Džeko je rođen 17.03.1986. godine u Sarajevu. Trenutno je fudbaler engleskog Manchester City-a te prvi i najbolji napadač reprezentacije Bosne i Hercegovine. 

Edin Džeko je najskuplji Bosanski fudbaler svih vremena Manchester City ga je platio 33 000 000 miliona Eura (27,5 miliona funti) i tako je postao najskuplji igrač BiH čak je proglašen najskupljim igračem bivše Jugoslavije. Svoje djetinstvo je proveo igrajući nogomet sa svojim prijateljima iza zgrada gdje je igrao nogomet. Prozvan je "Zmajem" "Dijamantom" od strane komentatora Marjana Mijajlovića.


Nogometna biografija

Karijeru započinje u Željezničaru, gdje je igrao od 2003. do 2005. S 18 godina odlazi u Češku, gdje je za Teplice u jednoj sezoni odigrao 43 utakmice i postigao 17 golova. Koncem sezone proglašen je za najboljeg stranca u češkoj ligi. Njegove odlične igre zapazio je Felix Magath i 2007. godine, u transferu vrijednom 4 milijuna eura odlazi u njemački VfL Wolfsburg.

VfL Wolfsburg

U sezoni 2008/09. s Wolfsburgom osvaja Bundesligu, a sa 26 postignutih golova bio je drugi strijelac lige, a u narednoj sezoni sa 22 postignuta gola postao je i najbolji strijelac Bundeslige.

Manchester City

U januaru 2011. godine potpisao je ugovor s engleskim Manchester Cityjem. Odšteta je bila rekordna za Bundesligu, a iznosi 27,5 miliona funti. Debi u dresu Cityja upisao je 15. januara u pobjedi 4:3 protiv Wolverhamptona; bio je asistent za treći gol. Svoj prvi gol u Premier ligi postigao je 25. aprila 2011. u gostujućoj pobjedi 0-1 protiv Blackburna. Na početku sezone 2011/2012. postiže 4 gola protiv Tottenhama u pobjedi svoje ekipe od 1:5, te tako postaje jedini igrač u historiji Manchester Cityja koji je dao 4 gola na jednoj prvenstvenoj utakmici.


Ambasador UNICEF-a u Bosni i Hercegovini

U povodu proslave 20. godišnjice Konvencije o pravima djeteta, Gospodja Florence Bauer, šefica Ureda UNICEF-a za Bosnu i Hercegovinu, imenovala je Edina Džeku, napadača nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i njemačkog Wolfsburga, Ambasadorom UNICEF-a u Bosni i Hercegovini. Osim što je uspješan sportista, omiljen u zemlji i inostranstvu, Edin Džeko je pokazao veliku posvećenost djeci i mladima, posebno najugroženijim kategorijama. “Kao dijete koje je odrastalo u ratu, veoma dobro znam šta znači djetinjstvo narušeno izbjeglištvom, siromaštvom, nasiljem i strahom. Tako da mi je ogromna čast dobiti priliku da se na ovaj način stavim u službu UNICEF-a, odnosno sve one djece, koja i danas, žive pod pritiskom siromaštva i nasilja, i čija su prava na zaštitu, zdravlje, obrazovanje, ugrožena.” rekao je ovom prilikom Edin Džeko. “Volio bih reći svima onima koji me prepoznaju kao sportaša, fudbalera, da nas sve očekuju mnogo važnije utakmice, koje samo zajedno možemo dobiti. Ako je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu, onda su dječija prava najvažnija glavna stvar. Imam puno prilika da me javnost sluša i moj zadatak će i ubuduće biti da ljude podsjećam na to.” dodao je Džeko. Tako se Edin Džeko priključio mreži od preko 200 Ambasadora UNICEF-a u cijelom svijetu. Ambasadori UNICEF-a su poznate ličnosti iz oblasti kulture, umjetnosti i sporta, koji su pokazali interes da svoj talenat iskoriste kako bi pomogli poboljšanju životnih uslova djece, žena, mladih i porodica. Oni pomažu UNICEF-u u procesima zagovaranja, sakupljanja sredstava i implementaciji programa, te prenošenju poruke o misiji i vrijednostima za koje se UNICEF zalaže. Prvi zadatak Edina Džeke, kao Ambasadora UNICEF-a, biće da pomogne promociju prava svakog djeteta na najbolji početak.

Reprezentacija

Prije bosanskohercegovačke A-selekcije igrao je za bosanskohercegovačku U-19 i U-21 reprezentaciju. U A-selekciji debitirao je 2. juna 2007. protiv reprezentacije Turske, kada je postigao i svoj prvi gol. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici 2010. postigao je 9 golova i tako postao drugi najbolji strijelac kvalifikacija.

Uspjesi, nagrade i priznanja

• Najbolji strani igrač češke lige.
• 8 nominacija u timu kola u Prvoj češkoj ligi.
• Drugi najbolji strijelac češke lige.
• Proglašen za najboljeg napadača jesenjeg dijela njemačke Bundeslige (2007/2008) od strane njemačkog internet portala sportal.de.
• Sa VfL Wolfsburgom u sezoni 2008/09. osvojio prvenstvo, postigavši 26 golova, čime je postao drugi strijelac lige. On i Grafite postigli su 54 gola u toj sezoni, čime su postali rekorderi Bundeslige.
• Izabran od njemačkih profesionalaca za najboljeg igrača Bundeslige u 2009. godini.
• Najbolji strijelac DFB-Pokala 2008/2009.
• Drugi strijelac kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. sa 9 golova.
• Najbolji strijelac Bundeslige sa 22 gola u sezoni 2009/2010.
• Idol nacije 2009. i 2010. godine po izboru portala SportSport.ba.
• Osvojio engleski FA Cup s Manchester Cityjem u sezoni 2010/2011.
• "Etihad igrač mjeseca" - januar i august 2011.
• Igrač mjeseca engleske Premier lige - august 2011.

Josif Staljin

Možemo reći da su tamo završavali svi njegovi politički neistomišljenici.

Kao ključan partner nacističke Njemačke kroz poznati Pakt Hitler-Staljin imao je jak utjecaj na početak i tijek Drugog svjetskog rata te poslijeratno oblikovanje Europe. Tijekom njegove vladavine ubijeni su deseci milijuna ljudi u gulagima. Gulagi su uključivali koncentracijske logore za prisilni rad i zatvore u kojima su ubijeni milijuni ljudi. Služili su prije svega za represiju nad političkim protivnicima.

Njegov put prema vlasti započeo je u vrijeme Oktobarske revolucije kada je ušao u sovjetsku vladu kao komesar za neruske narodnosti te tako postao članom Politbiroa Komunističke partije 1917. godine.

Zajedno s Jakovom Sverdlovim pomogao je Lenjinu riješiti sva goruća pitanja u vrijeme građanskog rata. Nakon Lenjinove smrti Staljin je zajedno s Zinovjevim vodio zemlju. Do svoga pedesetog rođendana 1929. godine utemeljio je svoj položaj na mjestu Lenjinova nasljednika.

Staljin je rođen 21. prosinca 1879. godine u mjestu Gori kao sin postolara i bivšeg kmeta te majke koja je bila Gruzijka po nacionalnosti. Niti jedan od roditelja nije govorio ruski jezik, ali ga je zato Staljin naučio dok je pohađao višu vjersku školu u svom rodnom mjestu. Bio je student teologije u pravoslavnom sjemeništu u Tifilisu iz kojeg je izopćen 1899. godine, jer se samo godinu dana ranije pridružio ilegalnoj Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci.

Možemo reći kako je cijeli svoj život bio revolucionar, a njegov su život do dolaska na vlast kasnije u životu, obilježila razna uhićenja i protjerivanje. U zadnjim godinama carske Rusije bio je više sljedbenik nego vođa. Tada je naime učio određene stvari i pripremao se za kasnije penanje na vlast.

Nakon dolaska na vlast sljedile su broje čistke koje su najvećim dijelom usljedile u periodu između 1936. i 1939. godine, gdje je najveći broj žrtvi izazvala tajna služba uredbama da se u svakoj općini mora naći i uhititi točno određen broj osoba.

Ovaj diktator i po nekima veliki vođa umro je 5. ožujka 1953. godine.

Roger Federer

Od veljače 2004. do kolovoza 2008. nalazio se nevjerojatnih 237 sedmica na 1. mjestu ATP ljestvice kada je ostvario velik broj uspjeha. Osvojio je 16 Grand Slam turnira u pojedinačnoj konkurenciji, što je najviše u povijesti muške konkurencije. Treba spomenuti kako je Federer jedan od sedmorice muških tenisača koji su u svojoj karijeri osvojili sva četiri Grand Slam turnira u pojedinačnoj konkurenciji, te je uz Roda Lavera, Andrea Agassija i Rafela Nadala, jedan od četverice koji su to ostvarili od početka Open ere.

Također drži rekord po broju uzastopnih nastupa nastupa u Grand Slam finalu, kada je četiri puta osvajao završni turnir i 16 puta bio pobjednik turnira iz ATP Masters serije, samo jedan put manje od Andrea Agassija. Na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. osvojio je u paru sa Stanislavom Wawrinkom zlatnu medalju. Kao nagradu za uspjehe na teniskim terenima, Federer je imenovan četiri godine zaredom najboljim svjetskim sportašem.

Federer se rodio 8. kolovoza 1981. u općini Binningen, blizu grada Basela, kao sin Roberta Federera i Lynette Du Rand. Odrastao je u Munchensteinu, malom mjestu u blizini francusko-njemačke granice. Već je sa šest godina pokazao pokazao svoj talent te je tada postao najbolji tenisač u svojoj dobi.

Kad je napunio 10 godina, počeo ga je trenirati Adolf Kacovsky, koji ga je na privatnim satovima naučio brojnim potezima. Sa 12 godina okušao se i u nogometu, ali samo kratko, jer je vrlo brzo postalo jasno da se radi o velikom talentu koji će okupirati svjetski vrh tenisa. Već tada postaje juniorski prvak Švicarske, a 1998. osvaja Wimbledon i ubrzo prelazi u profesionalce.

Što se tiče njegovog privatnog života, Federer je vjenčan za bivšu tenisačicu, Mirku Vavrinec. Njih su se dvoje upoznali na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000. godine, a već 2002. Mirka je otišla u mirovinu zbog ozljede stopala te od tada radi kao Federerov glasnogovornik za odnose s javnošću. Par se vjenčao 11. travnja 2009. u Baselu u uskom krugu obitelji, a već 23. srpnja Mirka je rodila blizanke Mylu Rose i Charlene Rivu.

Adolf Hitler

Poznato je kako je Hitler želio uspostaviti Novi svjetski poredak s njemačkom prevlašću u Europi, a da bi postigao svoj cilj, vanjsku je politiku usmjerio na širenje životnog prostora Arijevaca. Cijela operacija je uključivala ponovno naoružavanje, što je doživjelo vrhunac 1939. godine kada je Wehrmacht započeo Invaziju na Poljsku. Zauzvrat su Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska objavile rat Njemačkoj, što je dovelo do početka Drugog svjetskog rata.

U tri godine rata, Njemačka i Sile osovine okupirale su veći dio Europe, sjevernu Afriku, Jugoistočnu Aziju te Tihi Ocean. Do prevrata dolazi 1942. godine i to od strane saveznika koji su sa svih strana napadali njemačka okupirana područja i njihove saveznike. Tijekom Hitlerove diktature sustavno je ubijeno 17 milijuna civila, od čega je 6 milijuna Židova te oko pola milijuna Roma. Druge mete njihovog čišćenja, bili su Poljaci, sovjetski civili, sovjetski ratni zarobljenici, ljudi s nedostatcima, homoseksualci, Jehovini svjedoci i svi ostali.

Adolf Hitler rodio se 20. travnja 1889. godine u mjestu Braunau na rijeci Inn u Austriji, u obitelji gdje su pored njega roditelja imali još tri starija sina koji su umrli u ranijoj mladosti. Poznato je da kao mladić nije završio nikakvu školu, ali je zato htio postati umjetnik, što njegov otac nije odobravao i koji ga je često zbog toga znao tući. Nakon smrti oca odlazi u Beč kako bi studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Prošao je prvi krug, no drugi nije uspio.

Kada je dva puta dobio negativan odgovor, odselio se u Munchen gdje je 1912. godine radio kao crtač razglednica i plakata te dekorater. Međutim kada je započeo Prvi svjetski rat prijavljuje se u vojsku gdje ubrzo dobiva orden za hrabrost, a kao kurir dobiva i čin razvodnika. U vrijeme savezničkih napada 1918. godine, Hitler privremeno gubi vid. Od tog trenutka odlučuje svoju daljnju karijeru tražiti u politici.

Godine 1920. biva otpušten iz vojske, a ubrzo nakon toga uključuje se u aktivnosti Njemačke radničke stranke čiji će postati vođa. Ubrzo je nakon dolaska na vlast promijenio ime u Njemačka nacional-socijalistička radnička stranka, poznatija i kao Nacistička stranka. Već je tada znao da ima veliki talent za govor, a u svojim prvim govorima objašnjavao je kako mrzi Židove, socijaliste, liberale i komuniste. U skladu sa svojim uvjerenjima 8. studenog 1923. godine on i njegovi pristaše pokušali su puč, u čemu su bili zaustavljeni. Osuđen je na kaznu zatvora od pet godina, a tijekom tog perioda napisao je knjigu "Mein Kampf".

Nakon izlaska iz zatvora počeo je raditi na jačanju svoje političke moći, a iskoritio je Veliku depresiju koja je tridesetih godina zahvatila i Njemačku. Istaknuli su se svojim programom i postali druga najjača stranka u parlamentu. Nakon pobjede na izborima 1932. godine počele su promjene unutar Njemačke i krenule su pripreme za jedan od najstrašnijih trenutaka u ljudskoj povijesti.

Što se tiče njegovog privatnog života, bio je zaljubljen u Evu Braun s kojom je počinio samoubojstvo 30. travnja 1945. godine.

Milorad Ulemek LEGIJA

Milorad Ulemek Legija (rođen 15. ožujka 1968. u Beogradu) od oca Milana (podoficira u JNA) i majke Natalije (domaćice).

 

Bivši je pripadnik francuske Legije stranaca (u istoj poznat kao Brasil), član Srpske dobrovoljačke garde (poznat kao Legija), vojnik a zatim i zapovjednik Crvenih Beretki. Jedan od glavnih organizatora ubojstava premijera Srbije Zorana Đinđića, bivšeg predsjednika predsjedništva Srbije Ivana Stambolića, članova SPO na Ibarskoj Magistrali i mnogih drugih. Sva ova zlodjela izvršio je pod okriljem Službe državne bezbednosti preko Jedinice za Specijalne Operacije čiji je zapovjednik bio.

Ulemek je bazično, po životnom pozivu, prevarant; preciznije, vaćaroš i munđos, manipulator i spletkaroš... Uzdignuvši se iznad zakona i pravila, ispleo je mrežu svojih političkih, kriminalnih i bezbjedonosno-obavještajnih poslovnih kontakata.

jedan od najvecih Srpskih heroja, Milorad Ulemek Legija (rođen 15. marta 1968. u Beogradu) gde je živeo do svoje rane mladosti. Bivši komandant Jedinice za specijalne operacije Službe državne bezbednosti Srbije, poznatije pod nazivom „Crvene beretke“.

 
O njemu su se ispredale razne price ali pravu istnu gotovo niko nikada nije napisao. A prava istna je jedna: Milorad Ulemek Legija je bio i ostao veliki vojnik, kakvih danas gotovo da vise i nema i jedan od najvecih Srpskih heroja! Branio je svoju otadzbinu casno i posteno ucescem u mnogim ratovima koje su zahvatile danas vec bivsu Jugoslaviju.

Francuska legija stranaca

Ulemekov otac Milan je bio podoficir u JNA, a njegova majka Natalija je bila domaćica. Milorad je završio kurs za automehaničara i maturirao u medicinskoj školi. Godine 1985. otišao je u Francusku i 10. aprila 1986. stupio u Francusku legiju stranaca. Ostao je u Legiji nekoliko godina, boreći se u Čadu, Libiji, Bejrutu, Francuskoj Gijani i Iraku (u Zalivskom ratu). Zbog ovog dela karijere je dobio nadimak Legija. Tamo je stekao svoje vojno obrazovanje.

Srpska dobrovoljačka garda

Kao veliki patriota, Ulemek se vratio u Srbiju na početku Jugoslovenskih ratova i pristupio je paravojnoj jedinici Srpskoj dobrovoljačkoj gardi (Arkanovim Tigrovima). Ulemek je prvo bio instruktor, a kasnije je unapređen u jednog od zapovednika Garde i borio se sa Arkanom u Hrvatskoj i Bosni. Komandovao je specijalnom jedinicom u istočnoj Slavoniji pod imenom "Super Tigrovi" koja je delovala 1994-1995 oko Bihaćkog džepa.

Crvene beretke

Kada su Tigrovi raspušteni 1996, Ulemek je stupio u Jedinicu za specijalne operacije Službe državne bezbednosti, koja je poznatija kao Crvene beretke. Crvene beretke su zapravo bile antiteroristička jedinica. Zbog svoje izuzetne vojne sposobnosti, Ulemek je postao komandant Crvenih beretki 1999.

Tokom rata na Kosovu, Legija je komandovao Crvenim beretkama na bojištu. Osuđen je za umešanost u ubistvo bivšeg predsednika predsedništva Srbije Ivana Stambolića i ubistvo četiri zvaničnika Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića u isceniranoj saobraćajnoj nesreći na Ibarskoj magistrali. On nije imao nikakvu licnu korist u celoj toj prici a sudi mu se kao da jeste, kao da je sledio vlastite zelje i interese. Ali to nije tako, ako uopste i ima njegove umešanosti u celoj toj prici. Njemu se sudi za zločine koje nije počinio. Prava istina je da je Legija bio operativac i slušao naredbe svojih nadređenih, što bi u ovom slučaju bio Slobodan Milošević. Ljudi koji mu danas sude bi trebali da imaju u vidu da je on vojno obrazovanje stekao u Legiji Strenaca. Takođe bi trebalo da znaju da vojnik u koji se nalazi u legiji stranaca ne sme da odbije naređenje nadređenih! Da li ti ljudi znaju kakva je uopšte obuka tamo i koliko je rigorozna?! Naravno da ne znaju ili ne žele da znaju, da ih u legiji stranaca bukvalno dresiraju, dok od njih ne naprave robote koji strogo slusaju naređenja! E tako je bilo i sa Ulemekom, on je bio vojnik koji je slušao naređenja. Ne radi svoje lične koristi, pre bi se moglo reći da su drugi koristili njega radi postizanja spostvenih ciljeva.

Legijina uloga tokom demonstracija 5. oktobra je bila velika jer Crvene beretke nisu intervenisale da zaustave nemire i spasu Miloševića i time dokazala da je pre svega lojalna građanima Srbije i da nikada neće ići protiv volje svoga naroda!

Nakon 2000. postaje žrtva političkih intriga. U aprilu 2001. je na svoj zahtev smenjen sa mesta komadanta Jedinice za specijalne operacije i penzionisan. Jedinica je rasformirana 25. marta 2003. godine nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, odlukom Vlade Republike Srbije.

Nakon više od tri godine suđenja 23. maja 2007. godine Legija je osuđen na 40 godina robije, za zločine koje nije počinio! Svima je i više nego jasno da Ulemek ne stoji iza zločina koji mu se pripisuju! Danas se nalazi u Centralnom zatvoru u Beogradu.

Dino Merlin (Edin Dervišhalidović)

Dino Merlin je najpopularniji bosanski kantautor, kompozitor, i izvodjac, na teritoriji bivse Jugoslavije.

Edin Dervishalidovic (Dino Merlin) rođen je 12. septembra 1962. godine u Sarajevu, gdje provodi djetinjstvo i gdje se školuje. 1983. godine Dino osniva muzičku grupu Merlin za koju piše tekstove, muziku, i pjeva, u kojoj je jedan od najmarkantnijih frontmena na području bivše Jugoslavije.

Do 1990, sa grupom Merlin snima pet albuma :

1985 Kokuzna Vremena

1986 Teško meni sa tobom (A jos teze bez tebe)

1987 Merlin

1989 Nešto lijepo treba da se desi

1990 Peta strana svijeta
 

Svoju solo karijeru Edin Dervišhalidović započinje 1991. godine pod nadimkom « Dino Merlin ».
Odlični tekstovi, proizašli iz bogatog ličnog iskustva, protkani sjajnim muzickim aranžmanima su
nesumnjivo jedan od glavnih razloga koji mu omogucuje da na bosansko-hercegovačkoj muzičkoj
sceni slovi za jednog od najvećih autora. Njegova nepresušna harizma je zasigurno odlučujući
faktor njegove velike popularnosti. Što se njegove muzike tiče, evidentno je da je veoma evoluirala
posljednih godina.
Sve češće, Dino upotrebljava instrumente orijentalne, etno muzike, znalački usklađene sa
novim zvucima elektronske muzike (odličan primjer je pjesma Sam sa njegovog posljednjeg
albuma Sredinom.

Od 1991 do danas, snimio je tri albuma, jedan album sa koncerta, i jednu kompilaciju :

1993 Moja Bogda sna

1995 Fotografija

1996 Rest of the best (kompilacija)

1999 Vjecna vatra (koncert - uzivo)

2000 Sredinom (najprodavaniji album na području bivše Jugoslavije u posljednjih deset godina)

Po izlasku poslednjeg albuma Sredinom, Dino organizuje koncert u Sarajevu na koji dolazi više
od 80.000 ljubitelja njegove muzike. Na svoju dugu listu uspjeha, dodaje i dva učešća za pjesmu Evrovizije,
od kojih je i ono 1999. godine u Jerusalimu na kome osvaja odlično šesto mjesto.
Sa uspjehom učestvuje na nekoliko međunarodnih festivala (Danska, Turska, itd.). On je i autor prve
bosansko-hercegovačke himne Jedna si jedina.

LIVE KOŠEVO 2004 [2005]
Autentičan zapis koncerta na Koševu 31. jula 2004. godine. Uprkos kiši koncertu je prisustvovalo oko 50,000 gledalaca iz skoro svih republika ex-Jugoslavije i dijaspore, koji su zajedno sa Dinom cijelu noć uglas pjevali. Između ostalih, gosti na koncertu su bili Arjinder, Nina Badrić, Edo Zanki, AKUD Seljo, Orkestar Kempa, Gani Tamir, Char, Ivana Banfić, Nermin Puškar, Željko Joksimović i Almir Hukelić.
       
BUREK [2004]
Ono što Burek razlikuje od prethodnih albuma ovog sarajevskog muzičara, uzimajuci u obzir i pet albuma koje je snimio djelujući u grupi Merlin jeste to što je ovaj nosač zvuka, zapravo, bez izrazitog hita... od uvodne Manu Chao nabrajalice Burek pa do posljednje, petnaeste pjesme na ovom albumu, svako će moći pronaći nešto za sebe. Producentski, aranžerski i svirački ovo je album bez greške.
       
SREDINOM [2000]

Dino Merlin je na tračnicama albuma 'Sredinom' prošao uzduž i poprijeko bivše domaje i u svakoj se zemlji zadržao podjednako dugo i podjednako intenzivno izazivajući podjednako snažne impresije od Ljubljane do Skoplja, od Sarajeva do Zagreba, od Mostara do Beograda. Najtiražniji album u posljednjih deset godina, najslušaniji duet posljednjih godina sa Ivanom Banfić (hit-pjesma 'Godinama') i produkcijsko-tehnički najdotjeraniji materijal 2000. godine...
       
LIVE - VJEČNA VATRA [1999]

Jedan od antologijskih albuma cjelokupne bh a i ex-yu muzike. ovo je autentican zapis koncerta odrzanog u sarajevu 23. jula 1998. godine ispred vjecne vatre. koncertu je prisustvovalo preko 50 000 posjetilaca. citaoci dnevnog lista 'vecernje novine' su ga proglasili koncertom godine...
       
FOTOGRAFIJA [1995]
dok rat u bosni i hercegovini jos uvijek ne jenjava, dino izdaje svoj drugi samostalni projekat koji ga je ustolicio kao vodece ime bosanskohercegovacke muzicke scene.
 
REST OF THE BEST [1995]
kompilacijski album sa hitovima dine merlina i grupe merlin ukljucujuci prije neobjavljenu pjesmu 'zaspao je mjesec'

NAJLJEPSE PJESME [1995]
kompilacijski album sa hitovima dine merlina i grupe merlin...
     
BALADE [1995]
kompilacijski album sa hitovima dine merlina i grupe merlin...
     
MOJA BOGDA SNA [1993]
prvi samostalni album dine merlina. rat koji je u to doba razarao bosnu i hercegovinu se moze osjetiti u svakom stihu. pjesma 'da se kuci vratim' ili popularno nazvana 'izbjeglica' postaje jedna vrsta himne svih izbjeglih bosanaca i hercegovaca...
     
PETA STRANA SVIJETA [1990]
peti album grupe merlin je izasao neposredno prije rata i pretstavlja posljednji zajednicki projekat grupe merlin...
     
NESTO LIJEPO TREBA DA SE DESI [1989]
...cetvrta ploca, 'nesto lijepo treba da se desi' je najtiraznija ploca grupe merlin i tad smo, da tako kazem 'srusili jugoslaviju. imali smo koncerte na desetak stadiona, snimili smo i 'kad zamirisu jorgovani' sa vesnom zmijanac, sto je bio veliki hit...
     
MERLIN [1987]
...treca ploca je bila nesto slabijeg tiraza i dosta manje zamijecena u medijima, ali su i sa nje ostale divne pjesme kao sto su 'bozic je, 'kad ti dodjem nesreco', 'Lejlo' ...
     
TESKO MENI SA TOBOM (A JOS TEZE BEZ TEBE) [1986]
...druga ploca 'tesko meni sa tobom a jos teze bez tebe' nas je, mogu slobodno reci, ustolicila kao jednu od vodecih grupa u bih. prodali smo preko 300,000 komada te ploce, sto je ogroman tiraz i van podrucja bivse jugoslavije. poslije toga poceli smo zivjeti puno boljim zivotom...
     
KOKUZNA VREMENA [1985]
...prva ploca, 'kokuzna vremena', je bila jedna istina o nama jer smo tada jako tesko zivjeli. imali smo puno srece da je ta prva ploca vec bila lijepo prihvacena medju rajom...

Lepa Brena (Fahreta Jahić Živojinović)

Fahreta Jahić Živojinović poznatija kao Lepa Brena (Tuzla, 20. listopada 1960.) kao treće dijete Abida, medicinskog tehničara i krojačice Ifete Jahić, najpopularnija (folk) pjevačica bivše Jugoslavije.

Iako rođena u Tuzli djetinjstvo i ranu mladost je provela u Brčkom gdje je završila osnovnu školu "Zaim Mušanović" i gimnaziju. Kao odličan đak proglašena je učenikom generacije i kao takva često dobijala nagradna putovanja učestvujući na takmičenjima znanja.

Brena je vrlo brzo, osim za školu, pokazala talenat i interesovanje za sport i pjevanje. Kao gimnazijalka sa sedamnaset godina, sa svojim bendom "Yudexi", počela je da pjeva na igrankama koje su se održavale u Domu kulture "Vasa Pelagic". U to vrijeme učestvuje i na izvjesnom takmičenju ”Mladih graditelja” i interpretirajući jednu od pjesama Kemala Montena osvaja prvu nagradu. Bila je veoma aktivna, i pored pjevanja, onako visoka i kao stvorena za taj sport, počinje da trenira košarku u brčanskom klubu "Interplet". Tada joj trener i njen profesor fizičkog, Vlada Bajer, sasvim slučajno daje nadimak Brena.
 

Karijeru je započela 1982. godine i to u jednoj od tada najpopularnijih emisija koju je uređivao pokojni srpski voditelj Minimaks. U kratkoj majici i bermudama je sa svojim bendom "Slatki greh" prisustvovala tom snimanju, no upravo zbog drastične razlike od ostalih "novih nada" njen performans je izbačen iz emisije. Taj snimak je upotrijebljen u "Nedjeljnom popodnevu sa Minimaksom" kao šala na njen račun, no njena karijera tada polazi uzlaznom putanjom. Snimila je par dueta s Miroslavom Ilićem, srpskim folk-pjevačem, snimila desetak filmova, između ostalog, hit-seriju "Hajde da se volimo",...

Bila je prva žena iz Jugoslavije koja je snimala spotove na egzotičnim mjestima, u Turskoj za pjesmu "Robinja", srednjoj Africi za "Tamba lamba", Španjolskoj "Sanjam",... Od 365 dana u godini radnih je bilo oko 300 te svaki dan po 2 koncerta sirom bivše Jugoslavije. Najveći hitovi su joj "Jugoslovenka", "Čik pogodi", "Mile voli disko", "Mani zemlju koja Bosnu nema", "Bosanac", "Živela Jugoslavija" i nezaboravna pjesma "Luda za tobom"

Sudbina il’ ko zna šta li je

1979-te, po završetku gimnazije, odlazi u Beograd na studije turizmologije na Prirodno - matematičkom fakultetu. Nezadovoljna zbog loše financijske situacije, na nagovor svoje prijateljice prekida studentski život, vraća se u svoje Brčko i počinje da pjeva po igrankama. U međuvremenu, upoznaje se sa muzičarima grupe ”Lira šou” koji su bili u potrazi za novom pjevačicom. Nakon razgovora sa vođom benda Sasom Popovićem, koji joj je ponudio angažman, kreće sa njima na naporna putovanja i gostovanja diljem bivše Jugoslavije.


Početak Brenomanije

1980-e, svoj prvi nastup na sceni sa orkestrom ”Lira šou” imala je 6. aprila u hotelu ”Turist” u Bačkoj Palanci. Ubrzo slijedi i niz angažmana u hotelu ”Park” u Novom Sadu a potom u hotelu ”Taš”, u Beogradu, gdje upoznaju Vladimira Cvetkovića, nekadašnjeg slavnog košarkaša "Crvene zvezde", koji preuzima ulogu Breninog prvog menadzera. Preko njega kasnije ostvaruje značajne kontakte i poznanstva sa bitnim ljudima na estradi.


Prvenac i veliki uspjeh

1982.-e, uz pomoć kompozitora i muzičara, Milutina Popovića Zahara, Lepa Brena i Slatki greh snimaju svoj debi album za izdavačku kuću PGP RTB. Na albumu od 10 pjesama, istakli su se hitovi "Ljubi me Omere", "Zeravica", "Bez ljubavi sreće nema" a sa kultnom pjesmom ”Čacak, Čacak”, sa kojom je izazvala pravi dar mar na sceni, Brena tada postiže ogroman uspjeh i otvara novo poglavlje u istoriji popularne muzike Jugoslavije. Istovremeno na Zaharovu ideju orkestar ”Lira šou” mjenja ime u ”Slatki greh”.

U TV emisiji ”Pretežno vedro”, voditelj Milovan Ilic - Minimaks, kroz šalu joj dodaje epitet ”lepa” i tako postaje - Lepa Brena. Minimaksovim humorističnim predstavljanjem Lepe Brene u toj veoma gledanoj i popularnoj emisiji počinje Brenin nezadrživi uspon i Minimaksove neslane šale o Breninoj visini i tadašnjoj težini okrenule su se u njenu korist. Pozivi i gostovanja na TV i radio stanicama postaju sve intezivniji a popularnost sve veća i veća. Koncerti su bili sve učestaliji a posjete na koncertima su bile na zavidnom nivou što je bilo sasvim i očekivano jer je debi album, od samog početka zabilježio odličnu prodaju.

Svojom popularnošcu postaje interesantna i ljudima iz svijeta filma. Igrajući sebe pojavljuje se u filmu ”Tesna koža” i zahvaljujući njenom pojavom, ” Tesna koža" postaje, do tada, najgledaniji film u istoriji jugoslovenske kinematografije.


Sa Lepom Brenom nastao je i ‘Mile voli disko’

1983.-e, ponovo u saradnji sa Zaharom, Lepa Brena i Slatki greh, objavljuju i svoj drugi album za matičnu kuću PGP RTB. Pjesme ”Mile voli disko” , ”Duge noge” i ”Dama iz Londona”, koje se i dan-danas slušaju, postaju mega hitovi.

Na ”Jugoviziji”, jugoslovenskom izboru za ”Pjesmu Evrovizije”, Lepa Brena se pojavljuje sa pjesmom "Sitnije Cile sitnije". Iako te takmičarske večeri nije uspjela da pobjedi, pjesma ipak postaje veliki hit a maksi singl, sa prodajom od 800 000 primjeraka, postaje najtiražniji singl te godine. U tom periodu upoznaje i Raku Djokica, direktora tadašnje ”Estrade Kikinda” koji ubrzo postaje njihov novi menadzer i izvršni producent. Raka preuzima potpunu brigu oko Brenine karijere, s kojim je kasnije postiže najveće uspjehe.

Nedugo potom slijedi i prva velika turneja po Jugoslaviji. U okviru te turneje, Lepa Brena i ”Slatki greh”, kao prvi ”narodnjaci” održavaju 17 uzastopnih koncerata u beogradskom ”Sava Centru”, sa rekordnom posjetom od oko 70.000 ljudi. Na stadionu mostarskog ”Veleža” pod Bijelim brijegom pjeva pred oko 30.000 fanova koji sa oduševljanjem skandiraju: ” Mi smo Brenini, Brena je naša”. Ti koncerti su, svakako, kako je i sama izjavila, bili najvažniji u njenoj karijeri poslije kojih joj se zasluženo pripisuje status neprikosnovene zvijezde.


Brenomanija uzima sve više maha

1984.-te, sa trećim albumom "Bato, Bato", obara sve tiražne rekorde u broju od 1.100.000 primjeraka a Brenina popularnost dostiže euforiju. Prilikom davanja LP autograma u prostorijama PGP RTB-a , u Mekedonskoj ulici u Beogradu, čak 5.000 obožavalaca je zaustavilo saobraćaj u centru grada, čekajuci u redu da kupi album i dobije autogram.
Te godine, pod utiskom Breninog prvog uspješnog pojavljivanja u filmu ” Tesna koža”, Raka Djokic, ponovo okuplja grupu ljudi sa filmskog platna, reditelja Miću Miloševica i pisca Sinišu Pavića. Zajednički prave filmsku komediju ”Nema problema” čiji cilj je bio promovisanje Brene i Slatkog greha. Film doživljava ogroman uspjeh i kao najgledaniji te godine dobija ”Oskar popularnosti”.

Brenina popularnost ništa nije bila manja ni u susjednoj Rumuniji. Na ljeto iste godine, na gradskom stadionu Steaue, spektakularnim koncertom, obara rekord posjete pred oko 60 000 obožavalaca. Visoko podignuta iz krana, pjevajući svoje hitove zajedno sa publikom, koncert doživljava najveću kulminaciju prvim taktovima pjesme ”Živela Jugoslavija”.

U prepunoj sarajevskoj ”Skenderiji” pravi koncert za pamćenje i iste godine pripada joj čast da spektakularno otvori ”Zimske olimpijske igre” u Sarajevu i time postane jedan od zaštitnih znakova sarajevke zimske olimpijade.Te godine zbog enormnog interesovanja naših iseljenika u svijetu, Brena i ”Slatki greh” ostvaruju i seriju uspješnih koncerata po Europi, Americi, Kanadi i Australiji. Samo na koncertu u Sidneju, Lepu Brenu je slušalo i gledalo 12.000 ljudi.


Najgledaniji novogodišnji TV show

1985.-te, izdaje svoj četvrti album, "Pile moje". Lepa Brena se ovaj put publici predstavila sa albumom, u kojem je dominirao prepoznatljivi pop zvuk iz sredine osamdesetih sa ”slobodnijim” tekstovima. Uprkos tome što je Brenin novi stil ”zapadnjačkih” pjesama za mnoge bio ”šok” Brenin status mega zvijezde nije bio poljuljan. Status najveće folk zvijezde potvđuje sa svojom novom velikom jugoslovenskom turnejom, koja je trajala nekoliko mjeseci.

Nakon izdavanja zajedničkog maksi singla sa Miroslavom Ilićem pravi zajedničku promotivnu turneju, poslije koje je bila proglašena pjevačicom godine. Ubrzo snima i najgledaniji novogodišnji show za nacionalnu TV, promovišuci pjesme sa albuma ”Pile moje”. Pored profesionalnih plesača, gledaoci su tada imali priliku vidjeti Brenu u ”holivudskom” stilu. Obučena u razne kostime, trikoe i perike, svaka show sekvenca je bila približena brodvejskim produkcijama, popraćena posebnom scenografijom, kostimografijom i koreografijiom, što je svakako pristajalo jednoj mega zvijezdi poput Lepe Brene.

Iste godine, Lepa Brena i Slatki Greh, prave pet uzastopnih koncerata i pune splitsku halu Gripe. Seriju koncerata je posjetilo oko 40 000 obožavatelja.


Poslije Evrovizije novi album i duet godine

1986.-te, Lepa Brena se po drugi put pojavljuje na jugoslovenskom takmičenju za ”Pjesmu Evrovizije”. Uprkos modernom scenskom nastupu, i disko - folk pjesmicom ”Miki, Mićo”, Breni i ”Grehu” ni ovaj put nije uspjelo da osvoji naklonost žirija. No, to ih nije omelo da na proljeće objave svoj peti album pod nazivom ”Voli me voli”. Jedna od vodećih pjesama na albumu je upravo bila pjesma ”Miki, Mićo” kao i pjesma ”Lažu te dušo moja”. Iste godine, sa pop - rock grupom ”Alisa” snima i duet pjesmu ”Posle devet godine”, poznatiju kao ”Hej hej dečače”.


Neprikosnovena i najvoljenija jugoslovenska zvijezda

1987.-te, poslije objavljivanja šestog albuma ”Uske pantalone” i najvećeg hita sa te ploce ”Okrećes mi leđa”, koji je zbog svoje popularnosti prepjevan i na francuski jezik, Lepa Brena je bila spremna za nove pobjede. U dvorani Doma sindikata u Beogradu, zbog velikog interesovanja, zajedno sa ”Grehom”, pravi novu seriju ”maratonskih” koncerata. Brena je svojom energijom i ljubavi prema publici uspjela da, iz večeri u večer, odrzi 31 dvočasovni koncert. S’ njima postavlja novi rekord posjete gdje se procjenjuje da je Brenine koncerte tokom tog mjeseca posjetilo oko 54 000 ljudi.

Sedmi album, koji je bez sumnje potvrdio da uspjeh Lepe Brene nije bio slučajan i koji je nadasve opravdao očekivanja njenih fanova, objavljuje u izdanju sarajevskog Diskotona. Udarni hitovi bile su pjesme ”Golube”, ”Evo zima će”, ”Sanjam”, ”On ne voli me”,”Udri Mujo”, kao i naslovna pjesma ”Hajde da se volimo”. Spot za pjesmu ”Hajde da se volimo”, kao klasičnu verziju snima u Dubrovniku, a englesku verziju pjesme, pod nazivom ”Hi, Hi”, snima u Londonu.

Paralelno po objavljivanju ploče, ambicioznija nego ikad, ulazi u novu fazu svoje karijere. Na čelu sa menadzerom Rakom Djokicem i momcima iz ”Greha”, završava sa radom na prvom dijelu filma ”Hajde da se volimo” snimajući istovremeno visokobudzetne i atraktivne spotove, gdje su se posebno istakli spotovi ”Sanjam” i ”Hajde da se volimo”. Uspješnom marketinškom kampanjom i Breninom pojavom, film doživljava rekordnu gledanost od pet miliona gledaoca, a na kraju godine Breni donosi i ”Oscar popularnosti”.

Na premijeri filma ”Hajde da se volimo”, 24. oktobra, upoznaje tadašnjeg prvog teniskog reketa Jugoslavije, Slobodana Bobu Živojinovica. Ubrzo poslije susreta poznanstvo izmedju Brene i Bobe se razvija u romansu. Susrevši se u Čikagu, poslije Breninog koncerta u ”Kristalnoj dvorani”, odletjeli su za San Francisko na romantični ručak a potom su proveli sedam ludih i nezaboravnih dana u Brizbejnu, u Australiji. Ubrzo ”tajna” ljubavna veza između popularne folk zvijezde i uspješnog tenisera, postaje ”javna”. Njihove zajedničke slike su se mogle vidjeti na naslovnim stranicama svih novina i časopisa, koje su se bavile njihovom vezom.

Nešto kasnije ponovo pravi turneju po većim gradovima ex Jugoslavije. U Sarajevu, dvije večeri za redom, puni veliku dvoranu ”Zetra” i pjeva pred 40 000 posjetioca a potom pravi četiri uzastopna koncerta u prepunoj zagrebačkoj dvorani ”Cibona”.

Antologijski album i nastavak drugog dijela komedije HDSV

1989-e, poslije jednogodišnje medijske pauze, ponovo u izdanju sarajevskog Diskotona, objavljuje svoj osmi, po mnogima najkvalitetniji i najzreliji studijski album, ”Četiri godine” i s njime još jednom potvrđuje status neprikosnovene zvijezde.

Istovremeno, ponukana uspjehom prvog dijela, snima i nastavak komedije ”Hajde da se volimo 2”, u režiji Stanka Crnobrnje. Ovaj put glumačku ekipu su sacinjavali nenadmašni komičari sarajavske Akademije scenske umjetnosti, poznatih po njihovoj pozorišnoj predstavi ”Audicija” kao i glumci iz ”Šovinisticke Farse”. Film je postigao ogroman uspjeh u kino dvoranama širom Jugoslavije, a video kaseta ”Hajde da se volimo 2”, dostigla je, do tog trenutka, najveći tiraž ikada ostvaren na prostoru bivše Jugoslavije. U filmu su se ponovo mogli vidjeti visokobudzetni spotovi snimljeni u Londonu, Madridu, Istanbulu, Majamiju, Najrobiju kao i na najljepsim lokacijama jadranske obale u Budvi, Korčuli i Lopudu. Spot za pjesmu ”Tamba Lamba” snima u Africi. I dok je film punio kino sale, usljedila je Brenina osma i posljednja jugoslovenska turneja po većim gradovima Jugoslavije.
Poslije naporne turneje, gdje je radila 20 dana uzastopno, po dva koncerta dnevno, nastavlja sa putovanjima i pjeva po zapadnoj Evropi, Australiji i Kanadi.


Najveca balkanska zvijezda

1990-e, nakon višemjesečne turneje po Jugoslaviji, nastavlja sa serijom koncerata u susjednoj Bugarskoj. Koncerte odrzava u dvadeset gradova širom Bugarske i obara rekorde posjeta. U Plovdivu pravi koncert pred 55 000 posjetioca a u Varni pred 40000. Turneju zaokružuje nezapamćenim i spektakularnim koncertom u glavnom gradu Sofiji, koji niko prije, a ni poslije nje nije uspjeo da napravi. Na nacionalnom stadionu ”Vasil Levski”, opravdava status balkanske zvijezde. Kako u Rumuniji, tako i Bugarskoj obara rekord posjete na stadionu i pjeva pred 100 000 poklonika koji njeno čuveno spuštanje helikopterom na centar stadiona dočekuju neviđenim ovacijama. Nakon prvih taktova ”Mile voli disko ” publika pjeva zajedno sa Brenom i euforično skandira njeno ime.

Svoj deveti album, ”Boli me uvo za sve” izdaje u novembru mjesecu kao posljednji pod etiketom sarajevskog Diskotona. U istom mjesecu pojavljuje se i treći nastavak komedije ”Hajde da se volimo”. Pod provokativnim nazivom ”Udaje se Lepa Brena” na parodičan nacin se bavi svojim životom, koji je bio predstavljen u medijima u prethodne četiri godine. Iste godine Lepoj Breni i Slatkom grehu se ponovo dodjeljuje nagrada ”Oscar popularnosti”, ovaj put, za deset godina uspješnog rada na estradi.

Spektakularno vjenčanje decenije

1991-e, 7. decembra, nakon četiri godine burnog zabavljanja, najpoznatiji par jugoslovenske scene Brena i Boba je, u hotelu ”Intercontinental” u Beogradu, pred TV kamerama i uz prisustvo 700 etabliranih zvanica, rekao svoje sudbonosno ”DA”. Za ovaj spektakl angažovana je Milica Ejdus kao scenograf, dok je iza kamere stajao Stanko Crnobrnja, čuveni reditelj RTS-a. Na vječanju se pojavljuje u prelijepoj haljini modnog kretaora Cristiana Diora kupljenoj u Londonu. Snimak sa spektakularnog ”vjenčanja decenije” se nasao na video kaseti i prodan je u stotinama hiljada primjeraka, a novac od prodaje je bio namjenjen u humanitarne svrhe.

Svoj deseti album ”Zaljubiška” izdaje u decembru u izdanju PGP RTB i istoveremeno pored kampanje u kojoj je promovisala novi album i film, zajedno sa Rakom Djokicem, dolazi na ideju, da kao njihov najveći idol obraduje svoje najmlađe fanove. Plasira lutku sa svojim likom, urađenu po uzoru na čuvenu Barby.

Sreći nigdje kraja

1992-e, poslije svadbe Brena se privremeno povlači sa scene i sa Bobom odlazi u Ameriku, u njihovu zajedničku kuću. Te godine, 21. maja, u Njujorku, rađa sina Stefana Emeralda Živojinovića i iste godine sa porodicom se vraća u zemlju

Novi album i čuveni koncert na kisi
1994-e, po povratku u zemlju, poslije trogodišnje medijske pauze odlučuje da se vrati na muzičku scenu. Nastavlja svoje koncertne aktivnosti i počinje ponovo da pjeva u inostranstvu preko vikenda, a već u februaru, za izdavačku kuću ”ZAM”, objavljuje svoj jedanaesti, povratnički album i posvećuje ga sinu Stefanu. Pored naslovne pjesme ” Ja nemam drugi dom”, sa albuma su se izdvojile i pjesme”Dva dana” i ”I da odem iza leđa bogu” a spotove ovaj put snima u Majamiju, na Floridi. Poslije uspješnih koncerata po Srbiji i Crnoj Gori, u junu mjesecu iste godine na beogradskom stadionu ”Tašmajdan”, odrzava cuveni ”koncert na kiši”. Brenino duže odsustvo sa scene kao da se nije ni osjetilo, što pokazuje i dolazak od oko 10 000 fanova.

Poslije koncerta na Tašu i privremenog prekida saradnje sa prijateljima iz ”Slatkog greha”, u decembru iste godine, ponovo za izdavačku kuću ”ZAM”, izdaje svoj dvanaesti studijski album ”Kazna božija”.


Nastavak trijumfa

1995-e, poslije izdavanja albuma, pravi kraću promotivnu turneju po Makedoniji, te 13. juna na stadionu ”Vardara” u Skoplju, pravi nezapamćeni koncert i pjeva pred 25 000 obožavaoca. Poslije turneje uglavnom nastupa samo u inostranstvu i posvećuje se porodici.

Sa suprugom Slobodanom Živojinovicem, spojivši posao i ljubav, upušta se u poslovne poduhvate i pravi jednu od najvećih poslovnih imperija. Postaje glavni zastupnik energetskog pića ”Red Bull” za Srbiju i Crnu Goru, zastupnik ”vrućih pantalonica” za mršavljenje, a nešto kasnije proširuje biznis i zajedno sa suprugom Slobodanom postaje generalni zastupnik Mercedesovih automobila za Makedonsko područje sve do 1996. godine a nekoliko godina kasnije, 2002.-te, otvaraju i ”Grand Motors" kao generalnog zastupnika firme Ford za Srbiju i Crnu Goru.

1996.-te, Brena sa puno energije nastavlja dalje. U decembru mjesecu, ponovo za diskografsku kuću ”ZAM”, izdaje svoj trinaesti album. Tada se u Srbiji, po prvi put u prodaji pojavljuje i multimedijalni CD sa retrospektivom Brenine karijere, koji je išao kao bonus CD uz novi album „Luda za tobom“


Jos jednom sreći nigdje kraja

1998.-te, u martu mjesecu, Brena, po drugi put, postaje majka. Na Floridi rađa svog drugog sina Viktora Ernesta Živojinovića i posvećuje se porodici. Krajem godine, u suradnji sa Sašom Popovićem, postaje vlasnica ”Granda”, koja vremenom postaje najuspešnija diskografska kuća u zemlji, promoviše muzičke talente ali i s vremenom, kao najplaćenija pjevačica, nastupa po odabranim diskotekama i dvoranama širom svijeta.

Agonija

2000.-te, u maju, poslije četiri godine diskografske pauze, za Grand prodaction, izdaje svoj četrnaesti album pod nazivom ”Pomračenje sunca” i radi spot za istoimenu pjesmu. Nedugo potom, u novembru mjesecu, bračni par Živojinović dozivljava agoniju otmicom njihovog osmogodišnjeg sina Stefana. Poslije isplate otkupnine od 2,5 miliona njemačkih maraka, otmičari, nakon šest dana, vraćaju Stefana roditeljima.

Usljed tog nemilog događaja, Brena i Boba se obraćaju javnosti na konferenciji za štampu. Brena tada prekida komunikaciju sa medijima, povlači se iz javnosti i sa porodicom ponovo odlazi u porodičnu kuću na Floridi. Nakon nekoliko mjeseci boravka na Floridi ponovo se vraća u zemlju. Posvećuje se biznisu i uglavnom nastupa u inostranstvu i puni sale gdje god se pojavi.

Spektakularni koncert je bio u Bugarskoj pred 100.000 gledatelja gdje je sletjela helikopterom. Brena Nacionale, tada već Internacionale je za svaku novu godinu imala svoj show. 1990. se udala za teniskog asa Slobodana Bobu Živojinovića s kojim ima 2 sina. 2000. godine je otet stariji sin Stefan, te se poslije te akcije svi se sele na Floridu.

Novogodišnji show

2002.-te, nakon dvogodišnje medijske pauze, Lepa Brena svojim fanovima priprema iznenađenje. U studiju u Košutnjaku snima show program koji se tokom novogodišnjih praznika prikazivao na kanalu TV Pink. Za svoj izgled Brena angažuje najpoznatije stiliste, šminkere i frizere a voditelj i autor programa je bio Boško Jakovljević. Show Lepe Brene je tada dobio najveće ocjene i komplimente svih televizijskih i muzičkih kritičara. Ovim najgledanijim show programom Brena ponovo potvrđuje status prave i istinske zvijezde.
2003.-te, povodom dvadesetogodišnjice uspješnog postojanja na estradi, Grand Production izdaje duplu kompilaciju najvećih hitova pod nazivom ”The best of Lepa Brena”, od kojih su neke ponovo snimljene u novim aranžmanima.


Dva koncerta ”Brena i prijatelji” i ”Tuzli sa ljubavlju”

2004.-te, prvi put u posljednjih petnaestak godina pauze, ponovo nastupa u svom gradu Brčkom. Na stadionu koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta, fanovi su Brenu dočekali sa neviđenim ovacijama i desetak minuta skandirali njeno ime zeljni da čuju glas najvece estradne zvijezde. Stadion malih sportova "Blatuša" bio je premali da primi sve fanove, te je ispred stadiona ostalo dvije hiljade Brčaka i građana susjednih opština, koji su Brenu gledali i slusali sa obližnjih ograda, balkona i terasa. Humanitarni koncert je održan pod sloganom ”Brena i prijatelji” a cjelokupni prihod od ulaznica bio je namjenjen za transplantaciju bubrega Brcanki Željki Ljubicic.

Poslije koncerta u Brčkom, Brena 21. augusta, u rodnom gradu Tuzli, održava tročasovni koncert na stadionu ”Tušanj” pod sloganom ”Tuzli sa ljubavlju”. Te veceri je Brena zapjevala pod tuzlanskim nebom iz kojeg se nakon prvih taktova pjesme ”Luda za tobom” stuštila kiša koja nije mogla da poremeti Brenino raspoloženje, kao ni raspoloženje 13 000 fanova koji su te večeri došli da bodre najveću folk zvijezdu ovih prostora. Nakon koncerta koji je zavrsen vatrometom, Breni je uručena i karta počasnog člana Udruženja slobodnih estradnih umjetnika Bosne i Hercegovine.


Povratak na estradu u velikom stilu

2008. godinu Lepa Brena je odlučila da iskoristi za veliki povratak na muzičku scenu. Nakon osam godina pauze snimila je novi, 17. studijski album pod nazivom ”Uđi slobodno”. Saradnici na albumu su bili tekstopisac Marina Tucaković i Aleksandar Milić – Mili. Album se pojavio na tržistu u junu mjesecu i osvojio srca mnogobrojne Brenine publike. Povodom objavljivanja albuma, snima i dokumentarac koji je emitovan u okviru polusatnog show programa na udarnom terminu RTV Pink i time bilježi rekordnu gledanost.
Paralelno sa promotivnim aktivnostima Lepa Brena snima i spot za pjesmu ” Pazi kome zavidiš” u produkciji ”Visual Infinity”. Za tu priliku korištene su najsavremenije kamere ”HD” i ”Slow motion” kao i filmska rasvjeta. Kadrovi spota su snimani u Narodnom pozorištu u Somboru i u Novom Sadu.

Uskoro planira veliku promotivnu turneju u glavnim gradovima bivših jugoslovenskih republika, potom nastavlja sa serijom koncerata u Bugarskoj, Rumuniji i Albaniji a nakon sto ”osvoji” balkan Brena ce nove pjesme predstaviti i publici u dijaspori . Istovremeno predano radi na autobiografskoj knjizi i najavljuje nastavak četvrtog dijela komedije ”Hajde da se volimo”.

Danas je vlasnica folk i turbofolk produkcije "Grand", predstavništva "Red Bull" i "Ford" za Crnu Goru i Srbiju.

Diskografija

• 1980. - Čačak, Čačak
• 1982. - Mile voli disko
• 1983. - Pile moje
• 1983. - Sitnije Cile, sitnije (singlice)
• 1984. - Bato, Bato
• 1985. - Jedan dan života (duet Miroslav Ilić)
• 1986. - Uske pantalone
• 1986. - Voli me, voli
• 1987. - Hajde da se volimo
• 1988. - Četiri godine
• 1990. - Boli me uvo za sve
• 1991. - Zaljubiška
• 1994. - Ja nemam drugi dom
• 1995. - Kazna Božija
• 1996. - Luda za tobom
• 2000. - Pomračenje sunca
• 2004. - Dupli CD Hitovi

 

Filmovi

• Tesna koža
• Nema problema
• Hajde da se volimo
• Hajde da se volimo 2
• Hajde da se volimo 3
• Hajde da se volimo 4-u pripremi