Albert Gore - biografija

Bivši potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država za vrijeme Clintonova mandata i neuspješni predsjednički kandidat na izborima za američkog predsjednika 2000. godine. Albert Gore junior (poznatiji kao Al Gore) rođen je 31. ožujka 1948. u prijestolnici Sjedinjenih Država - Washingtonu. Ono što ga je izdvajalo od ostale djece, jeste da je još kao dječak pokazivao znakove preuranjene zrelosti i ukočenog ponašanja. Eleanor Smotherman, učiteljica koja mu je predavala u drugom razredu o tome kaže: "Kada bih mu se obraćala nisam bila sigurna da li govorim dijetetu ili odrasloj osobi." 

Nesuđeni Clintonov nasljednik djetinstvo je proveo tumarajući između Washingtona, gdje mu je otac bio zastupnik u američkom kongresu, i gradića Carthage (savezna država Tennessee), gdje je Goreov otac bio ugledni senator. Taj gradić i dan danas Gore naziva svojim domom. Odrastao na očevoj farmi marljivo radeći, a koja je prema Goreovim riječima imala konje i kanue, i gdje se sve dešavala izvan četiri zida te gdje su svi poznavali vas i vi ste znali sve. Ljudi koji su ga poznavali u to doba ističu jednu njegovu karakteristiku - veoma je lako sklapao prijateljstva. Sin Alberta Gorea seniora odrastao je okružen politikom. Otac ga je vodio po sastancima na vrhu gdje su se kretali Kennedyevi, te nama izvan Sjedinjenih Država manje poznati političari Demokratske stranke - William Fulbright i Sam Rayburn. Mladi Gore školovao se u elitnoj američkoj školi - St. Albans Schools for Boys, gdje je stekao formalnu naobrazbu. Tu je na školskom plesu upoznao i svoju buduću suprugu Mary Elizabeth 'Tipper' (hrv. Davatelj napojnice) Aitcheson. Vjenčali su se 1970. i danas imaju četvero djece - Karenna (6. kolovoza 1973.), Kristin (5. lipnja 1977.), Sarah (7. siječnja 1979.) i Albert III (19. listopada 1992.). Četvrtog srpnja 1999. Gore je postao i djed rođenjem malog Wyatt Gore Schiffa.

Nakon završenog srednjeg školovanja upisao se na sveučilište Harvard gdje je i diplomirao 1969. na temu Utjecaj televizije na ponašanje predsjednika. Zanimljivo je možda spomenuti da je za vrijeme studija bio cimer s budućim dobitnikom Oscara - Tommyem Lee Jonesom. Iako je zajedno s ocem bio protivnik Vijetnamskog rata i politike koju je vodila Nixonova administracija ipak je pristao biti unovačen u američku vojsku. Doduše samo kao reporter uglednog američkog lista Stars and Stripes. Po završetku Vijetnamskog rata nastavio se baviti novinarstom radeći za list Nashville Tennessean i istovremeno pohađajući Vanderbilt Law School u večernjim satima. Međutim senatorov sin nije mogao odoljeti zovu politike i 1976. izabran je u američki Kongres, četiri puta u Zastupnički dom i dva puta u Senat. Za vrijeme svojeg boravka u Konresu nametnuo se kao stručnjak za pitanja nuklearnog razoružanja i zaštite okoliša.

Jedan od Goreovih najbriljantnijih trenutaka u politici desio se u doba dok je bio član Kongresnog povjerenstva za pitanja razoružanja. Toliko se zanio time da je tjedno provodio barem osam sati baveći se samo tom tematikom, tako da je u veljači 1982. u Kongresnom tromjesečniku objavio svoja zapažanja na tu temu. Nekoliko mjeseci kasnije kada je skupina američkih stručnjaka posjetila Moskvu Sovjeti su jedino i samo htjeli razgovoari o Planu Gore. No, unatoč obavljanju raznih dužnosti u Zastupničkom domu i Senatu Gore nikada nije uspio dostići sam vrh američke politike. Stoga se 1988. odlučio kandidrati za predsjednika. Iako je odnio prevagu u šest južnih država na kraju je za demokratskog predsjedničkog kandidata izabran Michael Dukakis (koji će izbore za predsjednika glatko izgubiti). Usprkos svemu Gore je ostao ugledni senator i taj neuspjeh se nije odrazio na njegovu političku karijeru. 

Na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke1992., tada predsjednički kandidat Bill Clinton, prekršio je dva glavna pravila utrke za američkog predsjednika: za svog zamjenika je izabrao osobu uvelike sličnog političkog svjetonazora (Gorea) i dopustio je da ime te osobe u javnost dopre prilično rano. Nakon izbora Clintona za američkog predsjednika (i time Gorea za potpredsjednika) Gore se naročito posvetio zalaganju za čistiji okoliš i omogućavanju pristupa Internetu što većem broju ljudi. 

Nobelovu nagradu za mir dobio je 2007. dijeleći je s UN-ovom udrugom za klimatske promjene. Predsjednik odbora za dodjelu nagrade izbor je objasnio riječima: "Dobitnici zaslužni za prikupljanje i diseminaciju znanja o klimatskim promjenama uzrokovanim čovjekovim djelovanjem čime su stvorili temelje za kreiranje mjera kojima će se negativno djelovanje poništiti.”