Per Mertesacker - biografija

PUNO IME: Per Mertesacker
DATUM ROĐENJA: 29. Semptembar 1984 - Hannover, Njemačka
NACIONALNOST: Njemačka
POZICIJA: Odbrana
PREDHODNI KLUBOVI: Hannover 96, Werder Bremen
DOŠAO U ARSENAL: 31. August 2011

BIOGRAFIJA:

Per Mertesacker je rođen 29. Semptebra 1984 u njemačkom gradu Hannoveru. Mertesacker je produkt omladinske škole fudbala Hannvera 96. Seniorski debi za ovaj tim je mao u novembru, 2003. godine. Unatoč osjetljivoj poziciji na kojoj igra, Mertesacker je poznat po svojo 'čistoj igri'. Naime tokom svog boravka u Hannoveru, sudije su u svoju bilježnicu ovog njemačkog stopera upisale svega dva puta, a drži rekord od čak 31. utakmicu bez kartona u njemačkoj Bundes ligi. U augustu 2006. godine Mertesacker je prešao u Werder iz Bremena za 5 miliona eura, nakon odličnih igara na Svjetskom prvenstvu 2006 godine u Njemačkoj. Mertesacker je tokom svog boravka u Werderu imao dosta problema sa povredama, ali ni to ga nije sprečavalo da pruža dobre partije kada bi se vratio na teren. Tokom poslednje dvije sezone u Werderu, Mertesacker je dobio samo jedan žuti karton iz 63 ligaške utakmice. Iako većina ljudi očekuje da stoper Mertesackerovih karakteristika pravi dosta prekršaja, on to uopšte ne čini. U prosjeku, napravi manje od jednog prekršaja po utakmici.

Tokom poslednjeg dana prelaznog roka uoči nove 2011/2012 sezone, Mertesacker je potpisao za Arsenal i dobio dres sa brojem 4, kojeg je do tada nosio Cesc Fabregas. Debi za Arsenal je imao u utakmici protiv Swansea, koju je Arsenal dobio rezultatom 1-0. Mertesacker je odigrao svih 90 minuta. Za reprezentaciju Njemačke, Mertesacker je debitovao 9. oktobra 2004. godine. Sa Njemačkom je nastupao na Svjetskom Prvenstvu 2006. i 2010. godine, kao i na Evropskom Prvenstvu 2008. godine. Do oktobra 2011. godine, upisao je ukupno 78 nastupa za reprezentaciju i postigao 1 pogodak.

____________________________________________________

preuzeto sa: arsenal-bih.com

Bacary Sagna - biografija

PUNO IME: Bacary Sagna
DATUM RODJENJA: 14. Februar 1983, Sens (Francuska)
NACIONALNOST: Francuska
POZICIJA: Odbrana - bocni
PREDHODNI KLUBOVI: Auxerre
DOSAO U ARSENAL: 12. Jula 2007

BIOGRAFIJA:

Bacary Sagna je Francuski internacionalac porijeklom iz Senegala.Sagna je imao 87 nastupa u Francuskoj Ligi 1 za Auxerre i bio je dio postave koja je osvojila Francuski kup 2005.Sa Auxerreom se takodjer takmicio u UEFA kupu 2006-07. U toj sezoni je izabran za najboljeg desnog bocnog igraca Francuske Prve Lige. 12 jula 2007 je presao u Arsenal za otprilike 6 miliona funti. Nosi dres sa brojem 3 koji je prije njega dugo nosio engleski reprezentativac Ashley Cole. Vrlo brzo se nametnuo menadzeru Wengeru sto pokazuje kontinuitet njegovih igara u prvoj postavi. Sagna je debitovao za Arsenal 19 jula 2007 u pocetnoj postavi prijateljske utakmice protiv Genclerbigirlia koja je zavrsila pobjedom Arsenala od 3:0. U Premier Ligi, Sagna je bio u startnoj postavi prilikom pobjede Arsenala od 2:1 nad Fulhamom, sto mu je bio oficijalni debi. Do sada je igrao desnog bocnog za Arsenal mada moze igrati svaku poziciju odbrane ili u sredini terena. Na kraju sezone 2007/08, Sagna je izabran u tm sezone Premier Lige.

___________________________________________________________________________

preuzeto od: arsenal-bih.com

Abou Diaby - biografija

PUNO IME: Abou Vasiriki Diaby
DATUM RODJENJA: 11.Maj, 1986 (Pariz, Francuska)
NACIONALNOST: Francuska
POZICIJA: Vezni red
PREDHODNI KLUBOVI: Auxerre
DOSAO U ARSENAL: 12. Januar, 2006

BIOGRAFIJA:

Jos jedan francuski fudbaler sa porijeklom iz Obale Slonovace.Njegova normalna pozicija je centralni vezni ali u posljednje vrijeme igra po krilima u Arsenalu.Diaby-a obicno zovu po njegovom srednjem imenu Abou. Diaby je rodjen u Parizu i pridruzio se timu iz svog rodnog grada Paris Sain-Germainu sa 13 godina iako je bio navijac Marseille-a.Napustio je klub dvije godine poslije.Postao je clan Auxerrea 2003. i bio je clan Auxerreovog tima koji je osvojio nacionalno U-16 takmicenje te godine.Njegov trener u to doba,Christian Henna ga je opisao kao vrlo dobrog,elegantnog i brzog tehnicara.Razvio se u visokog,jakog veznjaka.Potpisao je profesionalni ugovor sa Auxerreom,igrajuci pet meceva u 2004-05 i pet u prboj polovini 2005-06.Njegov prvi mec za Auxerreov prvi tim bio je protiv Rennesa 14.08.2004. kada je kao izmjena usao u posljednjoj minuti meca.

12.01.2006. potpisao je ugovor sa Arsenalom za cijenu za koju se vjeruje da je oko 2 miliona funti.Prije pridruzivanja Arsenalu,Diaby je odbio prelazak u redove Arsenalovih rivala Chelsea.Nosi dres sa brojem 2 u Arsenalu koji nije bio koristen od povlacenja Lee Dixona. Diaby je bio proglasavan kao zamjena za bivseg veznjaka Arsenala Patricka Vieiru zbog svog jakog stila igre sa nogama.Moze igrati ofanzivnog veznog,atletskog veznog koji je tu od sesnaesterca do sesnaesterca ili defanzivnog veznog ispred zadnje cetvorke. Debitirao je za Arsenal kao izmjena u porazu od Evertona 21. januara 2006. Prvog aprila ulazi u igru sa klupe i postize svoj prvi pogodak za Arsenal u rutinskoj pobjedi Arsenala od 5:0 protiv Aston Ville. Mjesec dana poslije,prvog maja je pretrpio lom i iscesenje koljena izazvano nesmotrenim startom sa dvije noge od strane Sunderlandovog igraca Dan Smitha.Kao rezultat povrede Diaby je propustio finale Lige Prvaka 2006. god protiv Barcelone kao i U-21 prvenstvo 2006 u kojem se ocekivalo da zauzme mjesto u redovima Francuske. Diaby je bio van terena 8 mjeseci i vratio se u natjecateljsku akciju 9. januara 2007 kada je usao kao zamjena za Theo Walcotta u cetvrtfinalnoj utakmici Liga kupa protiv Liverpoola. Diaby je ucestvovao u 14 utakmica Francuskog U-19 tima,vodeci tim kao kapiten u njihovoj uspjesnoj kampanji 2005.U februaru 2006. je debitovao za Francuski U-21 tim.15. marta 2007. je pozvan u Francusku seniorsku reprezentaciju za dvije nastupajuce utakmice,debitirajuci 24. marta kada je usao kao zamjena za Florent Maloudu u utakmici kvalifikacija za EURO 2008 protiv Litvanije.Tada je zaradio i mjesto u pocetnoj postavi u pobjedi Francuske od 1:0 protiv Austrije koji je slijedio u kojem je odigrao 77 minuta.

_____________________________________________________

preuzeto sa: arsenal-bih.com

Manuel Almunia - biografija

PUNO IME: Manuel Rivero Almunia
DATUM RODJENJA: 12. Maj, 1977 - Pamplon, Spanija
NACIONALNOST: Spanija
POZICIJA: Golman
PREDHODNI KLUBOVI: CA Osasuna, CE Sabadel, Celta Vigo, Eibar, Albacete
DOSAO U ARSENAL: Juli, 2004

BIOGRAFIJA:

Karijeru je poceo u Pamploni igrajuci za za B sastav Osasune. S obzirom na njegovu teznju da bude bolji mijenjao je puno klubova u Spaniji (Cartagonova, Sabadell, Celta Vigo, Eibar (posudjen), Albacete (posudjen)). Ali se nije bas snasao uprkos kvaliteti koju je demonstrirao. U Arsenal prelazi nakon dojave skauta Arsena Wengera koji borave u Spaniji kako 'on' posjeduje veliki kvalitet i potencijal. To je bilo dovoljno da ga Wenger dovede na probu 14-ot jula 2004, gdje je zadovoljio sve kriterije i ostao se boriti sa tada, nezamjenjivim prvim golmanom Topnika Jensom Lehmanom. Debitirao je u trecem kolu Carling Cup-a, 27 oktobra u pobjedi Topnika od 1:2. Karijeru nastavlja u Arsenalu gdje i produzuje ugovor do 2010 godine. Ove sezone, Almunia je postao prvi golman Arsenala nakon nekoliko gresaka koje je na golu napravio Jens Lehmann. Nakon odlaska temperamentnog Njemca, Almunia je zaduzio dres sa brojem 1.

_____________________________________________________
preuzeto sa: arsenal-bih.com

Mel Gibson - biografija

Američki glumac Mel Gibson (punim imenom: Mel Columcille Gerard Gibson) rođen je 3. siječnja 1956. u gradiću Peekskill u saveznoj državi New York u braku Ann (rođ. Reilly) i Huttona Gibson kao šesto od desetoro djece. Obitelj će kasnije usvojiti još jedno dijete. Melov je otac radio na željeznici, ali je želio biti svećenik, a majka Ann bila je domaćica i svoju su djecu odgajali u izrazito katoličkom duhu. Bračni par Gibson odlučio se 1968. preseliti u Australiju, točnije u Sydeny. Tako su odlučili jer je najstarijim sinovima prijetila opasnost da budu unovačeni u američku vojsku i poslani u ratu koji je bijesnio Vijetnamom. Tom ratu Gibsonovi su se protivili, a također su vjerovali da su promjene, koje su nastajale u američkom društvu, nemoralne. Mel je u Sydneyu pohađao mušku katoličku školu, ali to nije nimalo smirilo njegov divlji karakter koji je u pubertetu postao sve uočljiviji. Počeo se opijati i pušiti marihuanu, a tučnjave s vršnjacima postale su njegova svakodnevica. 

Od životne nizbrdice spasiti će ga sestra Sheila koja je bez njegova znanja predala zamolbu za upis u Nacionalni institut dramskih umjetnosti u Sydneyu. Kada je na kućnu adresu Melu stigao poziv za audiciju bio je uvjerene da je riječ o grešci, ali sestra je ubrzo priznala da ga je ona prijavila jer je uvjerena da će postati filmska zvijezda. Došlo je do žestoke svađe jer Mel nije odobravao sestrinu miješanje u vlastiti život bez njegova znanja. Na koncu odlučilo je otići na audiciju jer posao koji je radio - pakiranje narančinog soka - nije ga nimalo zadovoljavao. I tako se pojavio na audiciji i prošao te započeo studij glume. Do treće godine studija bio je za tadašnje pojmove posve atipičana student - duge kose i brade, neozbiljan i ne odveć zainteresiran za predavanja. Potom je odlučio ošišati kosu i obrijati bradu. 

Na filmskom platnu je debitirao s lošim filmom u kojem je jednako tako loše glumio - Summer City. Poslije početnog debakla okušao se u sapunici Sullivanovi. Prve naznake velikog glumačkog talenta pokazao je u drami Čekajući Godota. Zatim slijedi još jedna prekretnica njegovu životu - seli se u Adelaide i tu upoznaje svoju sustanarku Robyn Moore. Kada su se upoznali Robyn je imala dečka i nije imala odveć dobro mišljenje o glumcima, ali nešto kasnije planuti će ljubav koja će se otjeloviti brakom (1980.) i rođenjem sedmero djece (kćeri Hannah i šestero sinova: Edward, Christian, Willie, Louis, Milo, Tommy). Uskoro slijedi njegov veliki uspon kada 1979. glumi u niskobudžetnom filmu Georgea Millera Pobješnjeli Max kojim će steći prvu slavu, a film će postati najisplativiji australski film svih vremena. Međutim, na samom početku stvari nisu izgledale tako sjajno kako će u konačnici ispasti. Večer prije audicije za film potukao se i izvukao deblji kraj. Pred komisijom pojavio se s razbijenim nosom, okom koje je poplavio od udarca i spuštenog očnog kapka te brojnim posjekotinama po licu. Sjedeći u stolcu i ljuteći se na samoga sebe šokirao se kada je čuo riječi: "Dobro izgledaš. Prošao si."

Međutim sa slavom nije stigao i novac. Sada već oženjenog Mela uzdržavala je supruga Robyn koja je radila kao medicinska sestra. Kako je radilo samo jedno novaca nije bilo uvijek dovoljno pa je Mel često padao u depresiju, a Robyn ga je uporno vraćala iz depresivnih stanja i uljevala mu nadu da će jednog dana ipak uspjeti. Slava je u konačnici ipak donijela i novce, a Mel je počeo glumiti u visokobudžetnim filmovima (Pobunda na brodu Bounty, Tequila Sunrise, Smrtonosno oružje). No, svaki puta kada bi zbog snimanja filmova napuštao obitelj propio bi se i tukao po kafićima. Nakon završenih snimanja i povratku u obitelj postajao bi uzorni otac i suprug. To je trajalo sve dok Robyn nije izgubila strpljenje (1994.) i rekla mu: "Ili ćeš se dovesti u red ili ja odlazim!" Gibsona je takav suprugin rezolutan stav 'doveo u red' i nakon toga odlučio je promijeniti svoj život te je prestao piti i pušiti. Istovremeno sreća na poslovnom planu osmjehnula mu i kao glumcu (Bili smo vojnici) i kao redatelju (Hrabro srce). 

Iako je sve naoko opet izgledalo sjajno Mel se nikako nije uspio riješiti svojih učestalih depresija sve dok jedne večeri, kako tvrdi, nije dobio poruku s neba da mora snimiti film o posljednjih 12 sati života Isusa Krista. Film je nakon prikazivanja u kino dvoranama potakno broje rasprave, a istovremeno pljuštale su lavine pohvala i kritika. Kritike su išle sve dotle da je optužen za antisemitizam. O samom filmu Gibson je rekao: "Snaga Svetog Duha bila je toliko jaka da su se neki muslimani i agnostici koji su radili na filmu preobratili na kršćanstvo. Sveti Duh je sa mnom snimao ovaj film, on me vodio, a ja sam samo slijedio njegove upute."

Mohandas Karamchand Mahatma Gandhi - biografija

Indijski nacionalistički vođa koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi, rođen je u hinduskoj obitelji u mjestu Porbandar u današnjoj državi Gujarat 2. listopada 1869. Studirao je pravo na sveučlištu u Londonu, a nakon što je 1891. završio studij prava (1889.-1891.) vratio se u Indiju i pokušao raditi u struci, ali u tome nije imao uspjeha. Dvije godine kasnije indijska tvrtka koja je imala poslovne odnose s Južnom Afrikom zaposlila ga je kao svog pravnog savjetnika u uredu u Durbanu.

Kada je došao u Durban otkrio je kako ga tu smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno je bio zapanjen nijekanjem građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. To ga je potaklo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. U Južnoj je Africi ostao 20 godina često vrijeme provodeći u zatvoru. Nakon što su ga 1896. napali su i pretukli Južnoafrikanci zalaže se za politiku pasivnog otpora i nesuradnje s južnoafričkim vlastima. Djelom mu je za takvu vrstu politike uzor bio ruski pisac Lav Tolstoj, koji je na Gandhija imao značajan utjecaj. Uzor je također pronašao i u djelima američkog pisca iz 19. stoljeća Henrya Davida Thoreaua. Posebice u djelima u kojima on piše o Kristovima učenjima, napose u djelu ¸"Građanski neposluh". Gandhi je smatrao kako su izrazu pasivni otpor i građanska neposlušnost neadekvatni za njegove svrhe te je on pronašao drugi izraz - Satyagraha. Za vrijeme Burskoga rata organizirao je sanitetsku postrojbu unutar britanske vojske i zapovijedao njom. Nakon rata vratio se borbi za prava Indijaca. Prve konkretne rezultate svoje politike polučiti će 1914. kada je južnoafrička vlada učinila je bitne ustupke Gandhijevim zahtjevima ( npr. priznavanje indijskih brakova). Kada je završio svoje djelovanje u Južnoj Africi vraća se u Indiju. Po povratku u domovinu aktivira se u indijskoj politici 1919. i pretvara nedjelotvorni Indijski nacionalni kongres u moćnu masovnu organizaciju te postaje vođa borbe za samostalnu Indiju.

Kada je parlament 1919. u izglasao tzv. Rowlatt Acts, zakon kojim su indijskim kolonijalnim vlastima dane ovlasti da oružano djelujuju protiv tzv. revolucionarnih aktivnosti Satyagraha se proširila Indijom privlačeći milijune sljedbenika. Prosvjedi protiv Rowlatt Acts-a rezultirali su masakrom britanskih vojnika nad Indijcima kod Amritsara. Unatoč oružanom djelovanju britanska vlada ne uspijeva smiriti situaciju u Indiji, a Gandhi 1920. proklamirao svoju politiku nesuradnje s vlastima što dovodi do novih problema za britanske vlasti. Taj čin je imao za posljedicu da su Indijci koji su radili u javnim ustanovama podnijeli ostavke, državne institucije kao npr. sudovi bili su bojkotirani, a indijska djeca nisu pohađala vladine škole. U cijeloj Indiji ulice su bile blokirane Indijcima koji su sjedili na njima, a kada su se odbili ustati policija ih je tukla. Kako bi prekinule paralizu javnoga života u Indiji vlasti su uhitile Gandhija, ali je uskoro zbog pritiska javnosti bio pušten. U okviru borbe za gospodarsku nezavisnost Indije Gandhi je osmislio swaraj (sanskritski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma važni jer je iskorištavanje indijskih seljaka od strane britanskih industrijalaca dovodilo do siromašenja sela i destrukcije kućnih obrta. Gandhi se stoga zalagao za oživljavanje obrta obrade vune te je stoga izabrao kotač na kojem se obrađuje vuna kako bi jasnije ukazao na potrebu vraćanja vrijednostima seoskog života i oživljavanju tradicionalnih indijskih obrta. Uskoro je postao simbolom borbe za slobodnu Indiju širom svijeta. 

Živio je spiritualnim i asketskim životom propovjednika često provodeći vrijeme u meditaciji. Odnosi u njegovu braku između njega i njegove supruge, prema njegovim vlastitim riječima, bili su poput odnosa brata i sestre. Odbijajući bilo kakvo posjedovanje materijalnih dobara odjevao se u tradicionalnu odjeću najsiromašnijih Indijaca i hranio se samo povrćem, voćnim sokovima i mlijekom. Indijci su ga proglasili svecem i počeli ga nazivati Mahatma (na sanskritskom: velika duša), nazivom koji je namijenjen samo za najveće mudrace. Njegovo zalaganje za nenasilje, znano još i kao ahimsa (na sanskritskom: nepovrijeđivanje), bilo je izraz životnog puta koje propovijeda hinduizam. Smatrao je da će nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je primjena nasilja beskorisna te da će oni nakon toga napustiti Indiju. Njegov politički i duhovni utjecaj na Indiju s vremenom je postao toliko velik da se britanske vlasti nisu usudile prema njemu poduzimati nikakve protumjere. Indijski nacionalni kogres dao je Gandhiju 1921. potpunu izvršnu vlast, uključujući čak i pravo da imenuje svog nasljednika. No, indijsko stanovništvo nije u potpunosti slijedilo Gahndhijevu politiku nenasilja te je došlo do niza oružanih sukoba s britanskim vlastima što ga je dovelo do toga da priznao kako je njegova politika doživjela krah. Zbog svega toga britanske su ga vlasti 1922. uhitile i zatvorile.

Nakon što je 1924. pušten iz zatvora povukao se iz aktivne politike i posvetio propagiranju općeg jedinstva. Međutim opet je bio uvučen u borbu za nezavisnost Indije te je 1930. proglasio novi val građanskog neposluha pozivajući Indijce da ne plaćaju porez. Neposluh je počeo maršom od mjesta Ahmadabad do Arapskog mora gdje se pravi sol iz morske vode. U tom maršu pratile su ga tisuće Indijaca. Vlasti su ga ponovno uhapsile, ali je pušten već naredne (1931.) godine nakon što je pristao zaustaviti val nepsluhai kad su Britanci učinili neke ustupke njegovim zahtjevima. Iste godine predstavljao je Indijski nacionalni kongres na konferenciji u Londonu. Naredne je godine (1932.) započeo novi val građanskog neposluha te je uhićen u dva navrata. No, tada bi štrajkao glađu što se pokazalo veoma uspješnom metodom otpora. Kako su se Britnaci bojali da ukoliko Gandhi umre postoji mogućnost izbijana revolucije oni su to htjeli spriječiti po svaku cijenu. Iako je i sam bio pripadnik Vaisya (trgovačke) kaste posvetio se ukidanju nepravednih socijalnih i ekonmskih aspekata indijskog kastinskog sustava. Formalno napušta politiku 1934., a na mjestu lidera Indijskog nacionalnog kongresa zamijenio ga je Jawaharlal Nehru. Gandhi se posvetio putovanju po Indiji, ali se 1939. ponovo vratio aktivnom političkom životu jer su temelji indijske federacije bili uzdrmani. Prvi potez koji je učinio ponovnim izlaskom na političku scenu bio je da još jednim postom tj. štrajkom glađu prisili vladara države Rajkot da modificira svoj autokratski način vladavine. Javni nemiri postali su toliko jaki da su kolonijalne vlasti morale intervenirati i prisliti vladara Rajkota da popusti Gandhijevim zahtjevima. Time je ponovo postao najznačanija politička figura Indije. 

Nakon što je izbio 2. svjetski rat Kongresna stranka i Gandhi nisu se željeli uplitati u konflikt sve dok Britanci ne udovolje njihovom zahtjevu za momentalnu nezavisnost Indije. To su Britanci dakako odbili nudeći neke druge kompromise što su opet Indijci odbili. I nakon ulaska Japana u rat i širenja rata na azijski kontinent Gandhi je i dalje odbijao Indiju uvesti u rat. Konačno 1942. Indijci su pristali ući u ratni sukob na strani Britanaca. Godine 1944. indijska borba za nezavisnost došla je u svoju završnu fazu, britanska vlada pristala je na nezavisnost Indije pod uvjetom da dvije suprostavljene nacionalističke grupe: Muslimanska liga i Kongresna stranka, riješe svoje razlike. Gandhi se oštro suprostavio cjepanju Indije na dvije države (što je zahtijevala Muslimanska liga), ali je na kraju ipak morao pristati nadajući se kako će mir između dvije vjerske skupine biti postignut nakon što muslimani zadovolje svoje sepratističke težnje. Indija i Pakistan postale su zasebne države kada su Britanci priznali Indiji njezinu nezavisnost 1947. godine. Dok je bio na putu ka mjestu gdje je vršio večernju molitvu Gandhija je napao (30. siječnja 1948.) i usmrtio hindu fanatik Nathuram Godse. Gandhijeva smrt diljem svijeta doživljena je kao katastrofa jer njegov se doprinos ljudskom rodu nije mjero samo mjerilima 20. stoljeća već mjerilima kompletne ljudske povijesti. U Ujedinjenim narodima održana je komemorativna sjednica, a sve zemlje svijeta indijskim predstavnicima u Ujedninjenim narodima izrazili su sućut. Uskoro nakon njegove smrti došlo je do vjerskog nasilja u Indiji i Pakistanu, ali su Gandhijeva učenja ostala i postala inspiracija nenasilnim pokretima u drugim dijelovima svijeta. Njegovo djelo posebice je djelovalo na američkog borca za ljudska prava Martina Luthera Kinga.

Indira Priyadarshini Gandhi - biografija

Indijska političarka i prva premijerka Indije rođena je 19. studenog 1917. u mjestu Allahabadu kao jedino dijete prvog indijskog premijera Jawaharlala Nehrua. Od rane mladosti aktivna je u omladinskim, studentskim i ženskim ogranizacijama. Diplomirala je na Visva-Bharati sveučilištu u Bengalu, a studirala je na sveučilištu u Oxfordu u Velikoj Britaniji. Nacionalnoj Kongresnoj stranci pridružila se 1938. i postala aktivna u pokretu za indijsku nezavisnost. Udala se 1942. za partiškog odvjetnika Feroze Gandhija, koji je također bio aktivni član stranke. Uskoro nakon vjenčanja oboje su britanske vlasti uhitili zbog optužbe za protudržavnu djelatnost te su proveli 13 mjeseci u zatvoru. Kada je Indija stekla nezavisnot 1947. i Nehru zauzeo premijersko mjesto, Indira je postala njegova službena domaćica. Nehru joj se često obraćao za savjet po pitanju nacionalnih problema, a ona ga je pratila i na putovanjima u inostranstvo. 

U Radni komitet, izvršno tijelo stranke, izabrana je 1955. postajući tako samostalna nacionalna politička figura. Četiri godine kasnije (1959.) postala je predsjednica stranke i na toj dužnosti ostala godinu dana. Za vrijeme kinesko-indijskog pograničnog rata (1962.) koordinirala je aktivnosti civilne obrane. Nakon smrti njezina oca u svibnju 1964. postala je ministrica informacija i glasnogovornica u vladi Lal Bahadur Shastrija. Obnašajući tu dužnost povećala je vrijeme emitiranja radijskog i TV programa, liberalizirala cenzuru te odobrila projekt planiranja obitelji preko televizijskih obrazovnih emisija. Kada je u siječnju 1966. Shastri iznenada preminuo Indira ga je naslijedila na premijerskom mjestu. Naredne godine indijski parlament, u kojem je Kongresna stranka imala većinu, imenovao ju je na premijersku dužnost. Na izborima 1971. bila je čelna osoba stranke dobivši na nacionalnim izborima uvjerljivu većinu glasova. Četiri godine kasnije (1975.) optužena je za manji izborni prekrašj za vrijeme izborne kampanje održane 1971. godine. Ostajući neokaljana u toj aferi optužila je dio svoje stranke da je pokušava ukloniti s funkcije te je umjesto podnošenja ostavke u državi proglasila izvanredno stanje 26. lipnja 1975. sve dok indijski Vrhovni sud nije odbacio optužbe koju su upućene protiv nje. 

Što je više boravila na vlasti brojne je aspekte javnog života u Indiji sve više stavljala pod svoj strogi nadzor. Mnogi su u tim njezinim potezima vidjeli utjecaj njenog mladjeg sina Sanjaya, politički neiskusne osobe kome se sve više obraćala za pomoć. Nadajući se kako će tako demonstrirati javnu potporu njezinoj vlasti, organizirala je u ožujku 1977. opće izbore. Međutim ne samo da nakon proglašavanj izbornih rezultata više nije bila premijerka već nije ni izabrana ni za zastupnicu u indijskom parlamentu, a Kongresna stranka je doživjela strašan poraz. Spektakularni povratak uspjela je narpaviti na narednim izborima u siječnju 1980. te osvojiti dovoljno mandata da oformiti vladu. Nakon što je Sanjay poginuo u avionskoj nesreći iste u lipnju iste godine (1980.), počela se sve više oslanjati na svog starijeg sina Rajiva, vidjeći u njemu svog nasljednika. Nakon što je ugušila pobuna Sikha 31. listopada 1984., smrtno ju je ranio Sik koji je bio pripadnik garde koja je bila zadužena za njenu sigurnost. Nakon tog nemilog dogadjaja Rajiv je obnašao dužnost premijera sve do 1989. godine. I on je ubijen u jeku predizborne utrke u 21. svibnja 1991. u Madrasu.