Bosanskohercegovački
pjevač rođen 30. svibnja 1951. u Sarajevu. Čolićeva majka bila je domaćica,
a tata je radio u policiji. Pohađao je osnovnu školu Vladimir Perić Valter
u kojoj je postao član recitatorske sekcije. U sekciji su uglavnom bile
djevojčice pa se na malog Zdravka malo neobičnije gledalo među ondašnjom
rajom. No, Zdravko je volio recitari, a specijalnost mu je bila Stojanka,
majka Knezopoljka. Javno je često recitirao na državne praznike (1.
svibnja, 29. studenog, Novu godinu). To mu je utrlo put ka estradnim vodama.
Note i sviranje gitare počeo je učiti u sedmom razredu osnovne škole. Prvotno
su se Zdravkovi roditelji dvoumili između gitare i harmonike, ali mali Zdravko
se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno - kupuje se gitara!
Prvi pjevački nastup dogodio se u Baošićima kraj Boke Kotorske. Na plaži
ili kampu od 22 h pa do jutra pjevao je i svirao Zdravko Čolić. Tu je izvodio
pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, kao i hitove
s Radio Luxemburga. Kasnije će popularni Čola priznati kako je ponekad i
izmislio neki tekst ali da to nitko nije primijetio jer nije znao original
tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prve novce od svirke i pjevanja. S prijateljem
je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez novčića u džepu. Pohađao je tada treći
razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevača
amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu Lady Madonna i osvojio
drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik,
jeli kolače na Stradunu, prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na vlak
za Sarajevo i od ostatka novca častili cijelo društvo.
Prvi službeni nastup imao je 1969. u grupi Ambasadori. Bio je dvije i
pol godine pjevač u toj grupi. Svirali su rhytam & blues, pjesme Jamesa
Browna i grupe Chichago. No, svirali su redovito jedino u Domu armije i
Domu milicije u plišanim odjelima specijalno kupljenim za tu priliku. I
onda se 1971. dogodio Kornelije Kovač. Pozvao je Čolića u tada poznatu Korni
grupu. Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu stanuje
po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, a ponekad ih opslužuje
kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga financijski
izrdžavaju i roditelji. No, Čola je u Korni grupi ostao samo šest mjeseci,
a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejaković. Poslije pjesama Kukavica
kuka i Gospa Mica gazdarica, koja je izazvala čitavu pobunu
beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i
povlačenje ploče iz prodaje, Kovač je svom solisti predložio povratak u
Sarajevo tako da Čolić i nije imao drugi izbor. Tada je čvrsto odlučio graditi
solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu "Vaš šlager sezone"
u Sarajevu (15. travnja 1972.) s pjesmom Kemala Montena Sinoć nisi bila
tu. Pjesma je bila namjenjena Josipi Lisac, ali kako je ona otkazala
nastup pjesmu je otpjevao on i osvojio treću nagradu te nagradu za interpretaciju.
Istog dana slavio je još jednom - prije podne položio je matematiku na Ekonomskom
fakultetu i upisao drugu godinu studija.
Ubrzo je krenula i međunarodna karijera. Na Opatijskom festivalu pobjedio
je s pjesmom Kemala Montena Gori vatra, i automatski se plasirao
za Pjesmu Eurovizije. Plasman u Luksemburgu nije bio baš uspješan - bio
je pretposljednji, ali je tvrtka Warner Brothers ipak s Čolićem potpisala
ugovor. Za njih je snimio četiri singla, dva na njemačkom i dva na engleskom
jeziku. Da priči ne bude kraj pobrinula se i jedna zavodljiva Šveđanka,
naglašenih oblina, senzualne i pomalo tajnovite vanjštine, koja je pjevala
u zboru koji je pratio švedskog predstavnika. Danima su ona i Zdravko izmjenjivali
poglede. Ipak, nisu progovorili ni riječ, čak se nisu ni upoznali. A onda
je tamnokosa zavodnica ušla u njegovu garderobu pred sam nastup. Prišla
mu je, opet bez riječi, i sreli su se njihovi pogledi i usne. Poslije zavođenja
u garderobi, došao je i poziv za vikend. Sve je djelovalo vrlo obećavajuće.
Doživljaj su upotpunili brvnara, kamin, vatra, svijeće, eterična ulja, egzotična
večera i podsticajna boca vina. Zdravko joj je pjevao na uho "Gori
vatra sad u nama, gori ljubav puna plama", ali uzalud: ona prava, luđačka,
neobuzdana strast je izostala. Čolić će to kasnije prokomentirati: "Sjevernjače
su nekako proračunate i vrlo hladne. Muškarce koriste kao desert poslije
dobrog jela." Tek nekoliko godina kasnije, kada je već zaboravio na
luksemburšku idilu, Čola je prepoznao na nekom posteru svoju vikend-ljubavnicu.
Bila je to tada već slavna Frida iz legendarne grupe ABBA.
Nakon Eurosonga došlo je vrijeme da Čolić pođe u vojsku u Valjevo. Po povratku
iz vojske uslijedio je veliki hit - Ona spava, koji je prodan u
150.000 primjeraka. Njegova slava je dostizala neslućene vrhunce. Dešavalo
se čak da Čolić nije smio spavati u istom gradu gdje su imali koncert. Poneke
obožavateljice imale su običaj upasti u njegovu hotelsku sobu, a kada bi
ugledale Zdravka urlale bi: "Uzmi me, hoću dijete s tobom!" Na
vrhuncu karijere u vrijeme kada je objavio album "Ako priđeš bliže"
prodao je 900.000 primjeraka. To mu je donijelo do tada nezamislive 2 milijarde
dinara. Od samo jedne turneje, u vrijeme kada je punio stadione i kada se
na beogradskom stadionu Marakana okupilo preko 60.000 njegovi poklonika,
trojica njegovih suradnika kupila su stanove u Beogradu. O tome će Čolić
reći: "Novac sam uvijek tretirao kao komad papira koji je za trošenje,
a ne za kamaru."
Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat u Bosni i Hercegovini
kada je Čolić napustio rodni grad i preselio se u Beograd gdje je nakon
nekoliko godina stanke nastavio svoju pjevačku karijeru.
