Indijska
političarka i prva premijerka Indije rođena je 19. studenog 1917. u mjestu
Allahabadu kao jedino dijete prvog indijskog premijera Jawaharlala Nehrua.
Od rane mladosti aktivna je u omladinskim, studentskim i ženskim ogranizacijama.
Diplomirala je na Visva-Bharati sveučilištu u Bengalu, a studirala je na
sveučilištu u Oxfordu u Velikoj Britaniji. Nacionalnoj Kongresnoj stranci
pridružila se 1938. i postala aktivna u pokretu za indijsku nezavisnost.
Udala se 1942. za partiškog odvjetnika Feroze Gandhija, koji je također
bio aktivni član stranke. Uskoro nakon vjenčanja oboje su britanske vlasti
uhitili zbog optužbe za protudržavnu djelatnost te su proveli 13 mjeseci
u zatvoru. Kada je Indija stekla nezavisnot 1947. i Nehru
zauzeo premijersko mjesto, Indira je postala njegova službena domaćica.
Nehru joj se često obraćao za savjet po pitanju
nacionalnih problema, a ona ga je pratila i na putovanjima u inostranstvo.
U Radni komitet, izvršno tijelo stranke, izabrana je 1955. postajući tako
samostalna nacionalna politička figura. Četiri godine kasnije (1959.) postala
je predsjednica stranke i na toj dužnosti ostala godinu dana. Za vrijeme
kinesko-indijskog pograničnog rata (1962.) koordinirala je aktivnosti civilne
obrane. Nakon smrti njezina oca u svibnju 1964. postala je ministrica informacija
i glasnogovornica u vladi Lal Bahadur Shastrija. Obnašajući tu dužnost povećala
je vrijeme emitiranja radijskog i TV programa, liberalizirala cenzuru te
odobrila projekt planiranja obitelji preko televizijskih obrazovnih emisija.
Kada je u siječnju 1966. Shastri iznenada preminuo Indira ga je naslijedila
na premijerskom mjestu. Naredne godine indijski parlament, u kojem je Kongresna
stranka imala većinu, imenovao ju je na premijersku dužnost. Na izborima
1971. bila je čelna osoba stranke dobivši na nacionalnim izborima uvjerljivu
većinu glasova. Četiri godine kasnije (1975.) optužena je za manji izborni
prekrašj za vrijeme izborne kampanje održane 1971. godine. Ostajući neokaljana
u toj aferi optužila je dio svoje stranke da je pokušava ukloniti s funkcije
te je umjesto podnošenja ostavke u državi proglasila izvanredno stanje 26.
lipnja 1975. sve dok indijski Vrhovni sud nije odbacio optužbe koju su upućene
protiv nje.
Što je više boravila na vlasti brojne je aspekte javnog života u Indiji
sve više stavljala pod svoj strogi nadzor. Mnogi su u tim njezinim potezima
vidjeli utjecaj njenog mladjeg sina Sanjaya, politički neiskusne osobe kome
se sve više obraćala za pomoć. Nadajući se kako će tako demonstrirati javnu
potporu njezinoj vlasti, organizirala je u ožujku 1977. opće izbore. Međutim
ne samo da nakon proglašavanj izbornih rezultata više nije bila premijerka
već nije ni izabrana ni za zastupnicu u indijskom parlamentu, a Kongresna
stranka je doživjela strašan poraz. Spektakularni povratak uspjela je narpaviti
na narednim izborima u siječnju 1980. te osvojiti dovoljno mandata da oformiti
vladu. Nakon što je Sanjay poginuo u avionskoj nesreći iste u lipnju iste
godine (1980.), počela se sve više oslanjati na svog starijeg sina Rajiva,
vidjeći u njemu svog nasljednika. Nakon što je ugušila pobuna Sikha 31.
listopada 1984., smrtno ju je ranio Sik koji je bio pripadnik garde koja
je bila zadužena za njenu sigurnost. Nakon tog nemilog dogadjaja Rajiv je
obnašao dužnost premijera sve do 1989. godine. I on je ubijen u jeku predizborne
utrke u 21. svibnja 1991. u Madrasu.
