Njemački sociolog, filozof i revolucionar rođen 28. rujna 1820. u mjestu Barmen (zapadno od Kölna) u obitelji tekstilnog proizvođača. Podrijetlom je bio iz izrazito religiozne (pa je kao tako i odgojen) i bogate trgovačke obitelji. Gimnaziju je završio u rodnom mjestu, nakon čega odlazi u Bremen 1838. gdje se posvećuje trgovini. Tijekom tog vremena počinje se zanimati za filozofiju te čita Hegela koji je u to vrijeme najuvaženiji njemački filozof. U rujnu 1838. objavljuje svoje prvo djelo, pjesmu pod nazivu "Beduin" u listu Brenusches Conversationsblatt. U to doba tiska prve pjesme, piše feljtone i kritičke prikaze o raznim njemačkim piscima. Svoje uratke objavljuje uglavnom u hamburškom časopisu Telegraph pod pseudonimom Friedrich Oswald.
U jesen 1841. odlazi u Berlin na odsluženje vojnog roka gdje se, služeći
u topništvu, upoznaje s mladohegelijancima i postaje njihov oduševljeni
pristaša. Godinu dana kasnije (1842.) otac ga šalje u Manchester kako bi
radio u tekstilnoj tvornici Emen & Engels koja je dijelom u vlasništvu
njegova oca. Otac se nadao kako će ga rad u mančesterskoj tvornici udaljiti
od radikalnih učenja koje je usvojio još kao srednjoškolac. Na putu za Manchester
Engels svraća u ured lista Rheinische Zeitung (s kojim je ranije
surađivao) te tu po prvi puta susreće Karla Marxa. U Engleskoj upoznaje
mladu Mary Burns s kojom će imati ljubavnu vezu sve do njezine smrti 1862.
Ona je pomogla Engelsu upoznati Manchester i ondašnje prilike među radničkom
klasom. Nikada se nisu vjenčali jer je Engels bio protiv institucije braka
koju je on smatrao neprirodnom i nepravednom. Tijekom tog boravka u Manchesteru
Engels je pisao zabilješke o uvjetima rada engleskih radnika. Svoja zapažanja,
zajedno s iskustvom koje je stekao radeći u očevoj tvrtki, bila su temelj
njegovoj prvoj knjizi "The Condition of the Working Class in England
in 1844". Dok je pisao ovo djelo nastavio je surađivati s brojnim izrazito
lijevo orijentiranim listovima.
U Njemačku se odlučuje vratitit 1844., a na svom povratku u Parizu susreće
Karla Marxa s kojim se nešto ranije počeo dopisivati. Susreli su se u kafiću
Café de la Régence 28. kolovoza 1844., a tijekom vremena njih dvojica će
postati najbolji prijatelji do kraja života. Nakon ovog susreta Engles odlučje
ostati u Parizu jedno vrijeme kako bi pomogao Marxu u pisanju. To nije bilo
prvi puta da Engels pomaže Marxu oko pisanja, prvi puta to je učinio pri
pisanju članka "Umrisse zu einer Kritik der Nationalökonomie",
koji se tiska u Marx-Rugeovim "Njemačko-francuskim analima" iste
godine. Od 1845. do 1848. Marx i Engels žive zajedno u Briselu gdje po dolasku
odmah stupaju u kontakt s ilegalnom Njemačkom komunističkom ligom te se
posvećuju pisanju pamfleta o principima komunizma. To djelo postaje Manifest
Komunističke stranke, kasnije poznatiji kao Komunistički manifest. Prvi
ga puta javljo objavljuju 21. veljače 1848. U veljači 1848. dolazi do revolucionarnih
gibanja u Francuskoj i to prijeti širenjem na druge zapadnoeuropske zemlje.
Kako bi pomogli širenju pokreta vraćaju se iste godine u njemački grad Cologne.
Tu pokreću list Neue Rheinische Zeitung u kojem rade kao urednici.
U lipnju 1849. u Pruskoj dolazi do oružanih borbi i njihove su novine zabranjene,
a Marxu je oduzeto državljanstvo i protjeran je iz zemlje. Engels ostaje
u Pruskoj i 19. svibnja 1849. pridružuje se ustanku u Falačkoj kao dragovoljac
u pobunjeničkim odredima Augusta Wilicha. Nakon sloma ustanka emigrira u
Švicarsku, a odatle u London. U Engleskoj Engels ponovo počinje raditi kao
namještenik u tvrtki svoga oca u Manchesteru te materijalno pomaže Marxa
kako bi ovaj mogao završiti svoju knjigu Kapital. Kako je Marx
početkom 1850-ih još uvijek slabo vladao engelskim jezikom Engels za njega
piše članke za časopis New York Tribune, a kasnije (1857.-1858.)
mu pomaže i u suradnju na jednoj američkoj enciklopediji. Engels se 1870.
vraća u London gdje živi s Marxom sve do Marxove smrti 1883. U Londonu se
uključio u rad Internacionale, čiji je jedan od osnivača, te postaje članom
Generalnog vijeća. U okviru Internacionale bio je oštra kritičar anarhiste
Bakunjina i tražio je da ga se isključi iz organizacije. Nakon Marxove smrti
1883. intezivno radi na izdanju drugog i trećeg sveska Kapitala.
Drugi svezak završava 1884., a treći 1894. godine.
Preminuo je 5. kolovoza 1895. u Londonu od raka grla. Prema vlastitoj želji
kremiran je na Brookwood groblju, a njegov pepeo razasut je kod svjetionika
Beachy Head na sjeveroistoku Engleske. Zanimljivo je spomenuti kako je Engels
bio poliglot koji je tečno čitao i pisao na dvadeset jezika.
