George Walker Bush - američki predsjednik 2000.-2008. - biografija

Američki političar i predsjednik Sjedinjenih Država (2000.-2008.) u dva mandat te i bivši guverner Texasa. Ono što je zanimljivo jeste da je George Walker Bush prvi američki predsjednik koji je to postao iako je dobio manji broj glasova od svog suparnika - Ala Gora. George Walker Bush rođen je 6. srpnja 1946. u mjestu New Haven (Connecticut). Najstariji je sin bivšeg američkog predsjednika George Herbert Walker Busha i Barbare Pierce Bush. Odrastao je u Midlandu i Houstonu (Texas) gdje je njegov otac radio u naftnoj industriji. 

 

George W. Bush ima još tri brata (Jeb, Neil, Marvin) i sestru Dorothy. Obitelj Bush imala je još jedno dijete - kćerku Robin koja je 1953. (kada joj je bilo samo tri godine) tragično preminula od posljedica leukemije. Kao i njegov otac mladi je George pohađao prestižnu školu Philips Andover Academy u Massachusettsu prije nego se upisao na sveučilušte Yale. Diplomirao je 1968. i nakon toga se vratio u Texas gdje se pridružio teksaškoj Nacionalnoj zrakoplovnoj gardi (Texas Air National Guard) gdje je naučio pilotirati na mlaznim avionima. Ranih sedamdestih 20. stoljeća George je na mahove radio kao menadžer u jednoj teksaškoj poljoprivrednoj tvrtki te u kampanjama za američki senat na Floridi i u Alabami. Jednom prilikom izložen pitanjima novinara da li je točno da je u to doba koristio droge i odavao se pijanstvu Bush je odgovorio kako bi taj nomadski period svog života najrađe zaboravio. Godine 1972. upisuje se u Harvard Business School koju će završiti tri godine kasnije. Mladi Bush i dalje je odlučno htio kročiti stopama svoga oca te je tako odlučio okušati se u naftnoj industriji. Zato se vraća u Midland gdje je osniva tvrtku za ekspolataciju nafte i plina - Arbusto.

Godine 1977. vjenčao se s Laurom Welch, bivšom učiteljicom i knjižničarkom, a 1981. postao je otac dvije blizanke (Barbara i Jenna). Nedugo nakon upuštanja u poslovne vode Bush se 1978. godine kandidirao za zastupnika u Zastupničkom domu. No, izgubio je od demokratskog kandidata i državnog senatora Kenta Hacea koji je od Busha dobio tek 6% više glasova. Kada je početkom osamdesetih počela padati cijena nafte Bush je prihvatio spajanje svoje tvrtke (sada preimenovane u Bush Exploration) s naftnim investicijskim fondom Spectrum 7. Nakon spajanje Bush je postao predsjednik novostvorene tvrtke. Godine 1986. nakon ponovnog iznenadnog pada cijena nafte Bush je tvrtku prodao kompaniji Harken Energy. Nešto kasnije prodao je i svoj dio dionica tvrtke od čega je ostvario značajnu zaradu. 

Nedugo nakon svog četrdesetog rođendana (srpanj 1986.) Bush je došao do prijelomne točke u svom životu. Prestao je piti, istovremeno postajući religiozniji, a također je prešao s anglikanske na metodističku vjeroispovijest (vjere kojoj pripada njegova supruga). Istovremeno je postao puno ozbiljniji, a značajno je pridonio i očevoj odluci da se (1988.) kandidira za američkog predsjednika. Povučen političkim izazovom mladi se Bush preselio u američku prijestolnicu (1987.) kako bi pomagao ocu u predizbornoj utrci. Iako George mlađi nije službeno imao nikakvu dužnost u okviru predsjedničke utrke on je ipak bio glavni očev oslonac. Za vrijeme kampanje naročito se istakao kao darovit govornik. Nedugo nakon izbora (studeni 1988.) mlađi Bush vraća se u Texas, ovaj puta u Dallas, gdje je okuplja grupu imovinski dobrostojećih investitora kako bi zajedno kupili profesionalni baseball tim Texas Rangers. Nakon što je momčad 1998. prodana Bush je vjerovatno prilično dugo trljao ruke zbog dobro sklopljenog posla. Naime, u klub je uložio 606.000 USD, da bi svoj dio vlasništva prodao za 15.000.000 USD. 

Kada je (1994.) izabran za teksaškog guverenara Bush je iznenadio sve, čak i vlastitu obitelj, jer je uspio pobjediti popularnu demokratsku kandidatkinju Ann W. Richards s 350.000 glasova viška. Svoju iznenadnu pobjedu Bush je izgradio na propagiranju povećanja mjesnog nadzora škola i reformi socijalne skrbi. U svom prvom mandatu Bush je ostvario većinu svojih ciljeva te je učinio važne korake ka reformi sudstva otežavši državnom tužitelju podizanje optužnica što se osobito pozitivno odrazilo na interese velikih teksaških tvrtki. Do kraja svog prvog mandata postao je toliko popularan da su ga podržavali čak i pripadnici Demokratske stranke koji su kontrolirali zakonodavnu vlast u Texasu. Godine 1997. promovirao je plan velike porezne reforme kojom bi se prihodi od poreza smanjili za 3 milijuna USD godišnje. Bio je to velik politički rizik koji nije zadovoljio konzervativce, a ni liberale. Na kraju su njegov plan onemogućile vlastite stranačke kolege koji su glasali protiv plana. Ipak, na kraju se Bush uspio izboriti za smanjenje prihoda od poreza u visini od milijun USD godišnje. U studenome 1988. postao je prvi teksaški guverner koji je izabran na period od četiri godine dobivšio 65 % glasova. Ovaj uspjeh najviše može dobrim dijelom zahvaliti crncima i hispanjolcima koji su ovaj put svoj glas dali republikancima, iako oni tradicionalno glasaju za demokrate. Najnoviji uspjeh mladog Busha privukao je pozornost njegovih stranačkih kolega na saveznoj razini koji su ga smatrali dostojnim kandidature za predsjednika Sjedinjenih Država. U lipnju 1999. Bush je službeno objavio svoju namjeru da se kandidira za predsjednika opisujući sebe kao samilosnog konzervativca. 

Svoju predizbornu kampanju započeo je na obećanjima da će Republikanskoj stranci dopustiti više utjecaja na odluke predsjednika te da će obnoviti ono što republikanci nazivaju dostojanstvom Bijele kuće (aluzija na Clintonovu aferu s Monicom Lewinsky). Također u svojoj kampanji stavljao je oštar naglasak na želju za poboljšanjem školskog sustava, reformu socijalne skrbi, poreznog sustava na saveznoj razini i uvođenje sustava tzv. ograničene vlade. U predizbornoj kampanji kritičari su mu prebacivali relativno neiskustvo u politici i preveliku brižnost samo za dobrostojeće osobe i interese velikikog biznisa. Liberali koji ne vjeruju u njegovu samilost kritizirali su ga što je kao teksaški guverner podržavao smrtnu kaznu i zalagao se protiv pobačaja. Također kritiziran je i zbog spriječavanje donošenja zakona koji bi štitio prava homoseksualaca. Unatoč nekoliko njegovih nevjerovatnih grešaka (npr. nije znao imenovati lidere nekih vodećih zemalja) uspio je izboriti neočekivano veliku potporu u redovima republikanaca pretičući senatora Johna McCaina koji je bio nesumnjivi autoritet unutar stranke. U srpnju 2000. Bush je objavio ime kandidata za mjesto potpredsjednika - Richarda B. Cheneya, bivšeg kongresmena iz Wyominga koji je za vrijeme Bushovog oca bio ministar obrane, a sada se bavi poslovima vezanim uz naftu u Texasu. Obojica su formalno nominirani za predsjedničku utrku 2. kolovoza 2000. na Republikanskoj Nacionalnoj konvenciji u Philadelphiji.

Prijelomni trenutak u njegovom predsjedničkom mandatu desio se nakon terorističkog napda 11. rujna 2001. kada u prvi plan stavlja borbu protiv terorizma. U sklopu te borbe organizira vojnu intervenciju u Afganistanu, a potom pokreće i vojnu interveniciju u Iraku (ožujak 2003.), za koju UN nije dao suglasnost. Protivnici Busheve politike politike u okupaciji Iraka nisu vidjeli borbu protiv terorizma već rat pokrenut s ciljem zaposjedanja iračkih naftnih resursa i svrgavanja neposlušnog Saddama Huseina. Rat protiv terorizma zrcalio se i na američku unutarnju politiku što je rezultiralo konstantnim ograničavanjem građanskih sloboda. Unatoč svemu ili možda baš zahvaljujući baš tome Bush je 3. studenog 2004. osvojio i drugi predsjednički mandat.

Započinjanjem rata protiv terorizma Bush se zamjerio mnogima, ali ne samo zbog toga. U ožujku 2001. odbacuje protokol iz Kyota što ne nailazi na odobravanje u svijetu, a godinu dana kasnije (2002.) propisuje uvozne carine na čelik i čelične proizvode s ciljem zaštite američkih tvrtki od konkurencije. Taj potez najviše je pogodio Europsku uniju pa ona uzvraća istim mjerama. Godina 2004. nije odveć sjajna ni za Busha ni za svijet jer u svibnju izlaze informacije o mučenjima ratnih zarobljenika u američkih vojnim zatvorima što je dobrano uzdrmalo američku političku scenu, a u lipnju pri susretu s papom Ivanom Pavlom II zatečen je papinskim kritikama na račun njegove politike.

U povijesti Bush će ostati zapamćen kao najnepopularniji američki predsjednik ikad, kako u samim Sjedinjenim Državama tako i u svijetu. Uz to pamtljivim ostaju i njegovi smiješni gagovi kojima je također obilježio svoje predsjedanje Sjedinjenim Državama, a koji su dobili i svoj poseban naziv - bušizmi.