Američki
političar i predsjednik Sjedinjenih Država (2000.-2008.) u dva mandat te i
bivši guverner Texasa. Ono što je zanimljivo jeste da je George Walker Bush
prvi američki predsjednik koji je to postao iako je dobio manji broj glasova
od svog suparnika - Ala Gora. George Walker Bush
rođen je 6. srpnja 1946. u mjestu New Haven (Connecticut). Najstariji je
sin bivšeg američkog predsjednika George Herbert Walker Busha i Barbare
Pierce Bush. Odrastao je u Midlandu i Houstonu (Texas) gdje je njegov otac
radio u naftnoj industriji.
George W. Bush ima još tri brata (Jeb, Neil, Marvin) i sestru Dorothy.
Obitelj Bush imala je još jedno dijete - kćerku Robin koja je 1953. (kada
joj je bilo samo tri godine) tragično preminula od posljedica leukemije.
Kao i njegov otac mladi je George pohađao prestižnu školu Philips Andover
Academy u Massachusettsu prije nego se upisao na sveučilušte Yale. Diplomirao
je 1968. i nakon toga se vratio u Texas gdje se pridružio teksaškoj Nacionalnoj
zrakoplovnoj gardi (Texas Air National Guard) gdje je naučio pilotirati
na mlaznim avionima. Ranih sedamdestih 20. stoljeća George je na mahove
radio kao menadžer u jednoj teksaškoj poljoprivrednoj tvrtki te u kampanjama
za američki senat na Floridi i u Alabami. Jednom prilikom izložen pitanjima
novinara da li je točno da je u to doba koristio droge i odavao se pijanstvu
Bush je odgovorio kako bi taj nomadski period svog života najrađe zaboravio.
Godine 1972. upisuje se u Harvard Business School koju će završiti tri godine
kasnije. Mladi Bush i dalje je odlučno htio kročiti stopama svoga oca te
je tako odlučio okušati se u naftnoj industriji. Zato se vraća u Midland
gdje je osniva tvrtku za ekspolataciju nafte i plina - Arbusto.
Godine 1977. vjenčao se s Laurom Welch, bivšom učiteljicom i knjižničarkom,
a 1981. postao je otac dvije blizanke (Barbara i Jenna). Nedugo nakon upuštanja
u poslovne vode Bush se 1978. godine kandidirao za zastupnika u Zastupničkom
domu. No, izgubio je od demokratskog kandidata i državnog senatora Kenta
Hacea koji je od Busha dobio tek 6% više glasova. Kada je početkom osamdesetih
počela padati cijena nafte Bush je prihvatio spajanje svoje tvrtke (sada
preimenovane u Bush Exploration) s naftnim investicijskim fondom Spectrum
7. Nakon spajanje Bush je postao predsjednik novostvorene tvrtke. Godine
1986. nakon ponovnog iznenadnog pada cijena nafte Bush je tvrtku prodao
kompaniji Harken Energy. Nešto kasnije prodao je i svoj dio dionica tvrtke
od čega je ostvario značajnu zaradu.
Nedugo nakon svog četrdesetog rođendana (srpanj 1986.) Bush je došao do
prijelomne točke u svom životu. Prestao je piti, istovremeno postajući religiozniji,
a također je prešao s anglikanske na metodističku vjeroispovijest (vjere
kojoj pripada njegova supruga). Istovremeno je postao puno ozbiljniji, a
značajno je pridonio i očevoj odluci da se (1988.) kandidira za američkog
predsjednika. Povučen političkim izazovom mladi se Bush preselio u američku
prijestolnicu (1987.) kako bi pomagao ocu u predizbornoj utrci. Iako George
mlađi nije službeno imao nikakvu dužnost u okviru predsjedničke utrke on
je ipak bio glavni očev oslonac. Za vrijeme kampanje naročito se istakao
kao darovit govornik. Nedugo nakon izbora (studeni 1988.) mlađi Bush vraća
se u Texas, ovaj puta u Dallas, gdje je okuplja grupu imovinski dobrostojećih
investitora kako bi zajedno kupili profesionalni baseball tim Texas Rangers.
Nakon što je momčad 1998. prodana Bush je vjerovatno prilično dugo trljao
ruke zbog dobro sklopljenog posla. Naime, u klub je uložio 606.000 USD,
da bi svoj dio vlasništva prodao za 15.000.000 USD.
Kada je (1994.) izabran za teksaškog guverenara Bush je iznenadio sve,
čak i vlastitu obitelj, jer je uspio pobjediti popularnu demokratsku kandidatkinju
Ann W. Richards s 350.000 glasova viška. Svoju iznenadnu pobjedu Bush je
izgradio na propagiranju povećanja mjesnog nadzora škola i reformi socijalne
skrbi. U svom prvom mandatu Bush je ostvario većinu svojih ciljeva te je
učinio važne korake ka reformi sudstva otežavši državnom tužitelju podizanje
optužnica što se osobito pozitivno odrazilo na interese velikih teksaških
tvrtki. Do kraja svog prvog mandata postao je toliko popularan da su ga
podržavali čak i pripadnici Demokratske stranke koji su kontrolirali zakonodavnu
vlast u Texasu. Godine 1997. promovirao je plan velike porezne reforme kojom
bi se prihodi od poreza smanjili za 3 milijuna USD godišnje. Bio je to velik
politički rizik koji nije zadovoljio konzervativce, a ni liberale. Na kraju
su njegov plan onemogućile vlastite stranačke kolege koji su glasali protiv
plana. Ipak, na kraju se Bush uspio izboriti za smanjenje prihoda od poreza
u visini od milijun USD godišnje. U studenome 1988. postao je prvi teksaški
guverner koji je izabran na period od četiri godine dobivšio 65 % glasova.
Ovaj uspjeh najviše može dobrim dijelom zahvaliti crncima i hispanjolcima
koji su ovaj
put svoj glas dali republikancima, iako oni tradicionalno glasaju za demokrate.
Najnoviji uspjeh mladog Busha privukao je pozornost njegovih stranačkih
kolega na saveznoj razini koji su ga smatrali dostojnim kandidature za predsjednika
Sjedinjenih Država. U lipnju 1999. Bush je službeno objavio svoju namjeru
da se kandidira za predsjednika opisujući sebe kao samilosnog konzervativca.
Svoju predizbornu kampanju započeo je na obećanjima da će Republikanskoj
stranci dopustiti više utjecaja na odluke predsjednika te da će obnoviti
ono što republikanci nazivaju dostojanstvom Bijele kuće (aluzija na Clintonovu
aferu s Monicom Lewinsky). Također u svojoj kampanji stavljao je oštar naglasak
na želju za poboljšanjem školskog sustava, reformu socijalne skrbi, poreznog
sustava na saveznoj razini i uvođenje sustava tzv. ograničene vlade. U predizbornoj
kampanji kritičari su mu prebacivali relativno neiskustvo u politici i preveliku
brižnost samo za dobrostojeće osobe i interese velikikog biznisa. Liberali
koji ne vjeruju u njegovu samilost kritizirali su ga što je kao teksaški
guverner podržavao smrtnu kaznu i zalagao se protiv pobačaja. Također kritiziran
je i zbog spriječavanje donošenja zakona koji bi štitio prava homoseksualaca.
Unatoč nekoliko njegovih nevjerovatnih grešaka (npr. nije znao imenovati
lidere nekih vodećih zemalja) uspio je izboriti neočekivano veliku potporu
u redovima republikanaca pretičući senatora Johna McCaina koji je bio nesumnjivi
autoritet unutar stranke. U srpnju 2000. Bush je objavio ime kandidata za
mjesto potpredsjednika - Richarda B. Cheneya, bivšeg kongresmena iz Wyominga
koji je za vrijeme Bushovog oca bio ministar obrane, a sada se bavi poslovima
vezanim uz naftu u Texasu. Obojica su formalno nominirani za predsjedničku
utrku 2. kolovoza 2000. na Republikanskoj Nacionalnoj konvenciji u Philadelphiji.
Prijelomni trenutak u njegovom predsjedničkom mandatu desio se nakon terorističkog
napda 11. rujna 2001. kada u prvi plan stavlja borbu protiv terorizma. U
sklopu te borbe organizira vojnu intervenciju u Afganistanu, a potom pokreće
i vojnu interveniciju u Iraku (ožujak 2003.), za koju UN nije dao suglasnost.
Protivnici Busheve politike politike u okupaciji Iraka nisu vidjeli borbu
protiv terorizma već rat pokrenut s ciljem zaposjedanja iračkih naftnih
resursa i svrgavanja neposlušnog Saddama Huseina.
Rat protiv terorizma zrcalio se i na američku unutarnju politiku što je
rezultiralo konstantnim ograničavanjem građanskih sloboda. Unatoč svemu
ili možda baš zahvaljujući baš tome Bush je 3. studenog 2004. osvojio i
drugi predsjednički mandat.
Započinjanjem rata protiv terorizma Bush se zamjerio mnogima, ali ne samo
zbog toga. U ožujku 2001. odbacuje protokol iz Kyota što ne nailazi na odobravanje
u svijetu, a godinu dana kasnije (2002.) propisuje uvozne carine na čelik
i čelične proizvode s ciljem zaštite američkih tvrtki od konkurencije. Taj
potez najviše je pogodio Europsku uniju pa ona uzvraća istim mjerama. Godina
2004. nije odveć sjajna ni za Busha ni za svijet jer u svibnju izlaze informacije
o mučenjima ratnih zarobljenika u američkih vojnim zatvorima što je dobrano
uzdrmalo američku političku scenu, a u lipnju pri susretu s papom Ivanom
Pavlom II zatečen je papinskim kritikama na račun njegove politike.
U povijesti Bush će ostati zapamćen kao najnepopularniji američki predsjednik
ikad, kako u samim Sjedinjenim Državama tako i u svijetu. Uz to pamtljivim
ostaju i njegovi smiješni gagovi kojima je također obilježio svoje predsjedanje
Sjedinjenim Državama, a koji su dobili i svoj poseban naziv - bušizmi.
Nema komentara:
Objavi komentar