Američki
gangster Al Capone rođen je 17. siječnja 1899. u braku Gabriela i Teresine
(rođ. Raiola) u New Yorku kao Alphonse Capone. Glava obitelji Gabriele bio
je brijač u selu Castellammare di Stabia u okolici Napulja, dok je Alphonsova
majka radila kao švelja. U želji za boljim životom Caponevi su 1894. emigrirali
u Sjedinjene Države i nastanili se u njujorškoj četvrti Williamsburg. Došavši
u Sjedinjene Države Gabriele je bio spreman raditi bilo što kako bi zaradio
dovoljno novca da otvori vlastitu brijačnicu. Sa sobom je poveo i tada trudnu
27-godišnju suprugu i dvoje maloljetne djece. Na koncu u tom će se braku
roditi devetero djece (Vincezno, Raffaele, Salvatore, Alphonse, Erminio,
Umberto, Amedeo, Rose, Mafalda).
Jedno od njih, Alphose, ostati će upamćeno u povijesti kao najgori američki
kriminalac. Mladi Alphonse školu je napustio kada mu je bilo 14 godina te
učinio svoje prve korake u kriminalnim vodama pridruživši se tinejdžerskim
bandama. Dok još nije duboko zagazio u kriminalne vode radio je u tvornici
streljiva, a potom i kao trgovac u trgovini slatkišima te pomoćni radnik
u kuglani i knjižari. Naredni posao našao je u kavani Harvard Inn gdje je
radio kao izbacivač i konobar. Vlasnik Harvard Inna bio je moćni mjesni
kriminalac Francesco Ioele, zvani Yale. S Caponevim radom bili su zadovoljni
i gosti i gazda sve dok Al nije jednoj djevojci rekao: "Imaš divnu
guzu, shvati to kao kompliment." Mjesni kriminalac Frank Galluccio
koji je bio u djevojčinom društvu napao je zbog toga mladog Caponea i došlo
je do tuče. U jednom trenutku Galluccio je izvadio nož i zarezao Caponeov
lijevi obraz te se dao u bijeg. Razrezotina će ostaviti trajan trag na Caponevu
licu te će po njoj i dobiti nadimak - 'Scarface' (Lice s ožiljkom). Cijeli
slučaj na koncu je završio tako što se Al ispričao Gallucciju, a ovaj je
Caponeu plation 1000 dolara zbog nanošenja tjelesne ozljede. Kada je postao
poznat Caponea su novinari zapitkivali o ožiljku na što im je Capone odgovarao
da je to rana zadobivena tijekom 1. svjetskog rata u Francuskoj.
Uz kriminalne vode Al je brzo uplovio i u bračne vode. Godine 1918. upoznao
je Mary Coughlin (koja je bila dvije godine starija od njega), a iste su
se godine i vjenčali. Uskoro na svijet dolazi Albert Francus Capone. Sada
kao suprug i otac Al Capone se odlučuje na zakonit postao - daje otkaz u
Harvard Innu i seli se u Baltimore gdje radi kao knjigovođa u građevinskoj
tvrtki. Nakon očeve smrti (1920.) seli se u Chicago koji je u to doba pravi
raj za krminalne poslove. Tu počinje raditi za mjesnog kriminalnog moćnika
Big Jima Colosimoa. Bilo je to vrijeme prohibicije i ilegalna trgovina alkoholom
donosila je veliku zaradu. No, Big Jim branio je svojim ljudima trgovinu
alkoholom što se pak njegovom rođaku Torriju nije sviđalo. Stoga je u dogovoru
s Caponeom organizirao ubojstvo svog ujaka Big Jima, a ubio ga je Capone.
Tako se na vrhu kriminalne piramide našao Torrio kojemu je Capone postao
desna ruka. Ohrabreni ubojstvom Big Jima odlučili su pod svoj nadzor staviti
cijeli Chichago. Banda O'Banion usprotivila se ovoj dominaciji i počeo je
mafijaški rat. Na koncu Torrio je napustio Chichago, a Capone je postao
moćni mjesni mafijaški šef.
Unatoč tome što je bio poznati mafijaš Capone je rado i često viđan u
društvu poznatih i slavnih. Kako političara tako jednako i filmskih zvijeda
te poslovnih ljudi. Često se dešavalo da mu u javnosti ljudi plješću i skandiraju.
Sam Capone to je tumačio time što je radio samo poslove koje je javnost
voljela - alkohol i kocka. Ali ni reketaranje i ubojstva nisu mu bili mrski.
Organizirao je vjerovatno najpoznatije mafijaško ubojstvo - Masakr na Valentinovo
(na Valentinovo 1926.). Kada je Capone zaključio da je suparnička mafijaška
skupina pod vodstvom Georgea Bugsa Morana prešla sve granice uljudnog mafijaškog
ponašanja on je poslao svoje ljude odjevene u policijske odore u skladište
u ulici Clark kako bi se obračunali s konkurencijom. Cilj je bio ubiti Morana,
međutim on je pri dolasku opazio policijski automobil te je pobjegao. Tako
su Caponeovi ljudi zatekli samo sedmero članova bande koje su postrojili
ispred zida i hladnokrvno pobili. Bilo je prilično jasno da iza masakra
stoji Capone, ali on si je stvoriti alibi jer mjesec dana ranije otišao
na Floridu.
Capone je ubijao, a zauzvrat je i na njega je pokušano nekoliko atentata.
Najpoznatiji pokušaj je atentat O'Banion bande kada su egzekutori upali
u restoran u kojem je bio Capone i bjesomučno počeli pucati. Ispucano je
tada navodno preko tisuću metaka, ali Capone je ostao živ i zdrav. Uskoro
je Capone doznao da je do napada došlo zbog izdaje trojice njegovih ljudi
te se odlučio obračunati s njima. Organizirao je večeru na koju je, između
ostalih, pozvao i ovu trojicu te im na kraju večere bejzbol palicom razmrskao
glave. Surovo smaknuće imalo je i psihološki efekt na sve ostale na večeri
kako nikom ne bi palo na pamet izdati Caponea.
Početak Caponeovog kraja dolazi 1927. kada je donešen novi porezni zakon.
Stroži zakon dao je priliku policajcu Eliotu Nessu i agentu porezne službe
Franku Wilsonu da Caponea strpaju iza rešetaka na dulji vremenski rok. Prije
toga uhićen je 17. svibnja 1929. u Philadephiji i to zbog nošenja oružja
bez dozvole. Osuđen je na godinu dana zatvora, ali je nakon devet mjeseci
pušten zbog dobrog vladanja. Istovremeno Ministarstvo financija spremalo
je optužnicu zbog utaje poreza. Na suđenju 1931. Capone je priznao utaju
poreza, ali i ilegalnu trgovinu tijekom prohibicije te je osuđen na 10 godina
zatvora. Određeno je da kaznu zatvora služi u zatvoru u Atlanti, ali tu
unatoč tome što je obukao zatvoreničku odoru vodio je mnoge poslove iz samog
zatvora. Kako bi ga se omelo u toj raboti u kolovozu 1934. premješten je
u strogo čuvani zatvor Alcatraz u San Franciscu. Premda je i dalje uživao
ugled među mafijašima u zatvoru nije bio odveć siguran jer sada je bio ranjiv
i konkurencija je željela iskoristiti tu situaciju. Pokušali su ga otrovati,
zadavati, a preživio je i ubod nožem u leđa. Nakon odsluženih 7 godina,
6 mjeseci i 15 dana pušten je iz zatvora 16. studenog 1939. godine.
Iako je opet bio na slobodi nije imao previše razloga za slavlje jer bolovao
je od sifilisa koji je uzimao sve više maha. Bolestan i onemoćao povukao
se iz mafijaškog posla i zatvorio se na privatno imanje na Floridi. Tri
dana prije smrti pretrpio je moždani udar, a premino je 24. siječnja 1947.
od upale pluća.
Nema komentara:
Objavi komentar