Britanski
znanstvenik koji je udario temelje modernoj teoriji evolcije pomoću koncepta
razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije. Darwin je rođen
u mjestu Shrewsbury, grofovija Shropshire 12. veljače 1809. kao peto dijete
dobrostojeće engleske obitelji. Njegov pradjed s majčine strane bio je uspješni
trgovac porculanskom i lončarskom robom Josiah Wedgwood, a pradjed s očeve
strane bio je u 18. stoljeću dobro znani psiholog i učenjak Erasmus Darwin.
Nakon zavšretka školovanja u elitnoj školi u rodnom Shrewsburyu (1825.)
mladi je Darwin upisao medicinu na sveučilištu u Edinburghu. Sa studija
medicine izbačen je 1827. i potom se upisuje na sveučiliše Cambridge s ciljem
da postane svećenik. Tu susreće geologa Adama Sedgwicka i naturalistu Johna
Henslowa.
Henslow ne samo da je pomogao Darwinu da izgradi samopouzdanje nego je
svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savjestan promatrač prirodnih
fenomena i skupljač primjeraka. Nakon završenog studija na Cambridgeu 1831.
u svojoj dvadesetdrugoj godini Darwin se, uglavnom na Henslow nagovor, ukrcao
na brod HMS Beagle i pridružio ekipi naturalista na znanstvenom putovanju
po svijetu. Na tom je putovanju dobio priliku promatrati geološke formacije
koje su pronađene na različitim kontinentima i otocima kao i velik broj
fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darwin je bio najimpresioniraniji
učinkom koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu. U to doba većina
geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog
svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija
uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine
površine. Prema toj teoriji posljednja katastrofa bila je ona povezana s
Noinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali
u Noinu arku. Ostali primjerci životnih oblika postali su fosili. Prema
tom gledištu vrste, kreirane neovisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti
mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena.
Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmijenio je engleski geologist
Charles Lyell u svojoj knjizi u dva sveska "Principles of Geology"
(Principi geologije). Lyell je ustvrio kako zemljina površina prolazi
kroz stalne promjene što je rezultat djelovanja prirodnih sila kroz duži
vremenski period. Dok je boravio na HSM Beagleu Darwin je zaključio kako
mnoga Lyellova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio. Iako je također
zamijetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim dijelom gledišta
koja je Lyell zastupao. Tako je, na primjer, zapazio da na otočju Galapagos
postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč
tome što su bliski povezane, različite u strukturi i prehrabenim navikama
od otoka do otoka. Ta opažanja natjerala su Darwina da si postavi pitanje
da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.
Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta
objavio je u djelu "Notebooks on the Transmutation of Species"
(Bilješke o transmutaciji vrsta). Darwinov se u svome stajališu
o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao "An
Essay on the Principle of Population" (Esej o principima stanovništva)
iz 1798., djelo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Malthusa. U tom djelu
Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime
autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom
rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti
te društevna događanja poput rata. Darwin je odmah Malthusove argumente
primijenio na životinje i biljke i 1838. načinio nacrt teorije evolucije
putem prirodne selekcija.
Naredna dva desetljeća radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno-povijesnim
projektima (bio je prilično bogat i nikada nije imao potrebu za dodatnim
prihodima). Godine 1839. oženio se svojom rođakinjom Emmom Wedgwood, a nešto
kasnije preselio se malo imanje Down House izvan Londna. Tamo je sa suprugom
podizao desetoro djece, od koje je troje umrlo u ranom djetinstvu. Darwin
je svoju teoriju prvi puta objavio 1858. u novinama, istovremeno kada je
to učinio i Alfred Russel Wallace, maldi naturalist koji je nezavisno od
Darwina došao do istog zaključka. Darwinova teorija je u cjelosti objavljenja
1859. pod naslovom "On the Origin of Species" (O porijeklu
vrsta). Knjiga koju su nazvali knjigom koja je šokirala svijet, prodala
se u potpunosti već prvi dan te je naknadno tiskano još šest izdanja (Darwin
ju je pripremao pune 22 godine).
Rekcija na Darwinovu knjgu bila je veoma brza. Neki biolozi spočitavali
su mu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritizirali njegovu
koncepciju o razvijanu različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi
na Darwinovu teoriju nisu dolazili od znanstvenika već od strane crkvenih
predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče
utjecaj Boga na stvaranje čovjeka i stavlja čovjeka na istu razinu sa životinjama.
Ostatak života proveo je proširujući različite aspekte problema koji je
postavio u svom djelu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima
je te probleme nastojao obrazložiti: "The Variation of Animals and
Plants Under Domestication" (1868.; Promjenjivost životinja i biljaka
pod domaćim uvjetima), "The Descent of Man" (1871.; Porijeklo
čovjeka), "The Expression of the Emotions in Animals and Man"
(1872.) i "The Descent of Man and Selection in Relation to Sex"
(1872.). Važnost Darwinova rada prepoznali su njegovi suvremenici te je
izbaran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. i u Francusku akademiju
znanosti (1878.). Odana mu je počast i mjestom pokopa u Westminster opatiji,
nakon što je 19. travnja 1882. preminuo u mjestu Downe u grofoviji Kent.
Nema komentara:
Objavi komentar