Turski
vojni zapovjednik, narodni vođa i utemeljitelj turske republike te njezin
prvi predsjednik (1923.-1938.). Rođen je kao Mustafa Kemal 1881. godine
u Solunu, otac mu je bio dočasnik koji je postao trgovac drvima. Sa 12 godina
upisao se u vojnu školu u Solunu, centru grčkog i slavenskog nacionalizma.
Godine 1899. pohađao je Generalštabnu akademiju u Istanbulu, završivši je
u siječnju 1905. godine. Zbog njegovih aktivnosti u tajnom pokretu Mladoturaka
koji se borio protiv autokratskog režima Otomanskog carstva, čiji je Turska
bila dio, Atatürk je dobio prekomandu u Siriju. Tu u Damasku osniva revolucionarnu
organizaciju Vatan ve kurriiet (Domovina i sloboda).
Nakon što je 1907. godine premješten u Solun pridružio se tajnom udruženju
Komitetu za jedinstvo i progres, koje je pokrenulo revoluciju Mladoturaka
u srpnju 1908. godine. Sudjeluje u mladoturskoj revoluciji, ali i kao načelnik
štaba Mahmud Šefket-paše u gušenju kontrarevolucije Abdul Hamida u Carigradu
(1909.). Borio se protiv Italije u Libiji (1911. i 1912.) kada je promaknut
u čin majora u studenome 1911. godine. Za vrijeme Balkanskih ratova (1912.-1913.)
organizirao je obranu Dardanela, a nakon toga je bio vojni ataše u Bugarskoj,
počevši od listopada 1913. godine. U doba 1. sv. rata, kada je Turska ratovala
na strani Njemačke Atatürk je stekao vojni ugled na bojnom polju kod Galipolja
(1915.) gdje je uspio odbiti invaziju Saveznika. Pored toga bio je i na
Kavkazu kao zapovjednik 2. kavkaske armije (1916.-1917.). Na kavkaskom je
frontu 1917. godine dobio čin brigadnog generala i naslov paše. Pred kraj
rata premješten je na palestinski front gdje je bio zapovjednik 6. armije.
Nedugo nakon potpisivanja mira u listopadu 1918. godine vraća se u Istanbul.
Godine 1919. istupio je iz vojske i stavio se na čelo turskog nacionalnog
pokreta protiv grčke okupacije i pokreta za tursku nezavisnost koju su nakon
vojnog sloma Turskog Carstva na kraju 1. svjetskog rata ugrozile sile pobjednice,
u prvom redu Velika Britanija. Sve to dovelo je do rata s Grčkom (koja je
imala teritorijalne pretenzije prema Turskoj), a koju je Velika Britanija
aktivno potpomagala. Grčka vojska okupirala je Izmir i anatolijsku obalu
15. svibnja 1919. godine, a Atatürk je smjesta počeo raditi na ujedinjavanju
turskog nacionalnog pokreta i stvaranju vojske za obranu zemlje. No, prvo
se morao boriti protiv Otomanskog sulatnskog režima u Istanbulu, koji je
bio voljan dopustiti komadanje nacionalnog teritorija. Kako je vlada bila
kompromitirana dopuštanjem Saveznicma okupaciju dijela Turske Atatürk je
uspostavio privremenu vladu u Ankari u travnju 1920. godine. Velika turska
narodna skupština izabrala ga je 2. svibnja 1920. za predsjednika vlade.
Nakon početnih poraza u borbama s Grcima ipak mu je pošlo za rukom pobijediti
u odlučujućim bitkama kod mjesta Sakarya (kolovoz, 1921. godine) i Dumlupinara
(kolovoz, 1922.), zauzimajući Izmir u rujnu. U ratu s Grcima (1919. - 1922.)
odnosi pobjedu, izbacuje Grke iz Male Azije i time spriječava izvršenje
nepovoljnog ugovora o miru u Sevresu (Sevru) koji je Grčkoj prepuštao i
dijelove Male Azije. Nakon što je otklonio grčku prijetnju, Atatürk se okrenuo
ka unutarnjoj prijetnji - zbacio je sultana Mehmeda VI s vlasti (1922.),
te je sultanat ukinut 1. studenog iste godine. Dana 22. listopada 1923.
godine na zasjedanju Velike narodne skupštine Turska je proglašena repbulikom,
a Mustafa Kemal je proglašen za njenog prvog predsjednika. Skupština mu
je tada dala naziv Gazi (Pobjednik). Kasnije (1934.) Velika narodna skupština
daje mu naziv - Atatürk (Otac Turaka) u znak zahvale za sve ono što je učinio
za turski narod. Potom u kolovozu 1923. godine Atatürk osniva Narodnu stranku,
čiji je i idejni vođa, (1924., preimenovana je u Republikansku narodnu stranku)
i uspostavlja jednostranački režim, koji je (izuzev dva kratka eksperimenta
1924.-1925. i 1930.) trajao do 1945. godine. Predsjednik stranke je ostao
do kraja svog života.
Atatürk je utemeljio modernu i građansku tursku državu, koristeći svoj
veliki ugled i karizmu kako bi sproveo obiman program reformi. Izvršio je
progresivne reforme koje su iz korijena promijenile lik zemlje i pretvorile
ju u modernu državu. Između ostalog: proklamirana je jednakost svih građana;
provedena je agrarna reforma; ukinut je kalifat (1924.); stvoreno je moderno
građansko i krivično zakonodavstvo (1926.); izvršena je reforma kalendara,
jezika i pravopisa - uvedena je latinica umjesto arapskog pisma (1928.);
odvojena je crkva od države tako što je 1928. uklonio iz ustava dio koji
je islam deklarirao kao državnu religiju; zabranjeno je nošenje zara, fesa
i feredže; dana je ravnopravnost i izborno pravo ženama (1934.) i dr. Reforme
su nailazile na otpor, ali je Kemal energično suzbijao svaki pokušaj vraćanja
na staro.
Od uvođenja prezimena u Turskoj 1934. dobio je novo prezime - Atatürk.
Do 1926. godine Atatürk je eliminirao sve političke rivale služeči se navodno
tajno naručenim ubojstvima. Iako je vladao kao autokrat njegov režim je
bio baziran na savezništvu vojne i civilne birokracije, podržan od novostvorene
buržoazije i zemljoposjednika. Do 1931. ideologija režima, zvana kemalizam
ili ataturkizam, artikulirana je kroz definiranje šest principa (republikanizam,
nacionalizam, sekularizam itd.). U vanjskoj je politici napustio planove
sultana o ekspanziji i panislamizmu. Jedan od njegovih prvih vanjskopolitičkih
poteza bilo je priznanje SSSR-a (26. travnja 1920.). Njegovim zalaganjem
potpisan je 9. veljače 1934. Balkanski pakt između Jugoslavije, Grčke, Rumunjske
i Turske. Atatürkova želja bila je pasiti svoj narod od poniženja i pretvoriti
Tursku u modernu naciju dvadesetog stoljeća. Možda je njegova najvažnija
osobina bio njegov politički realizam, što mu je omogućilo da provede svoje
reforme bez katastrofalni avantura i dopusti Turskoj da živi u miru sa svojim
susjedima. Kemal Atatürk preminuo je 10. studenog 1938. godine u Istanbulu.
Nema komentara:
Objavi komentar