Posljednja
supruga Josipa Broza Jovanka (rođ. Budisavljević)
rođena je 7. prosinca 1924. u selu Pećani u Lici (Hrvatska) u braku Miće
i Milice Budisavljević kao drugo dijete u obitelji. Tijekom Drugog svjetskog
rata priključuje se partizanskom pokretu i posatje pripadnica Šeste ličke
divizije. Tijekom rata ranjena je (1943.) u nogu, a potom je bolovala i
od tifusa. U tadašnjoj partizanskoj vojsci postala je najmlađa žena s časničkim
činom - dogurala je do čina majora. Dva puta je odlikovana ordenom za hrabrost.
Na koncu rata 1945. raspoređena je u Maršalat kao higijeničarka zadužena
za kontrolu hrane, čistoće i zdravlja osoblja. Nakon smrti Davorjanke Paunović,
s kojom je Broz imao ljubavnu vezu, Jovanka postaje (1946.) Brozova tajnica.
Time je ušla u najuži krug Brozovih suradnika. Nakon šest godina (travanj
1952.) postala je i supruga Josipa Broza. Vjenčani ručak upriličen je u
dvorcu Dunavka kod Iloka. Kumovi na vjenčanju bili su general Ivan Gošnjak
(s Jovankine strane) i Aleksandar Ranković (s Brozove strane). U novozasnovanom
braku Broz navodno nije htio imati djecu što je Jovanku duboko pogodilo.
Ondašnji visoko pozicionirani komunistički dužnosnik Milovan
Đilas tvrdio je da je Jovanka oko sebe okupljala umjetnike i novinare
te im sugerirala filmske teme o Titu, sebi i svojoj ratnoj postrojbi. No,
s druge strane Đilas je tvrdio kako su s Jovankinom nazočnosti oko Broza
zavladale urednost i savjesnost, što ovaj nije znao odveć poštivati te je
znao biti prema njoj osoran i ciničan pred drugim ljudima. Slavka Ranković
(supruga Aleksandra Rankovića) pak tvrdi nešto posve drugo - da se Jovanka
prema Brozovim potčinjenima ponašala prilično naprasito. Navodno je imala
sukob s admiralom Vilovićem, Titovim ađutantom , kojeg je pljunula.
Tadašnji general Marjan Kranjc tvrdio je pak da je Jovanka vrlo brzo nakon
sklapanja braka s Brozom počela kovati spletke i pokazivati državničke ambicije.
Zbog tih navodnih spletki početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća odnosi
u braku Brozovih postali su tema političkih razgovora i rasprava. Jedna
od glavnih riječi bila je - špijun. Jovanka je tvrdila kako pokušava supruga
zaštiti od stranih agenata, a njezini su protivnici tvrdili upravo suprotno
- da oni pokušavaju Tita zaštiti od supruge koja radi protiv njega. Problem
je dosegao takve razmjere da je u 14 godina o odnosu Josipa i Jovanke raspravljano
na 59 sjednica najviših državnih i političkih tijela. Rasprava je započela
odlukom Josipa Broza (21. siječnja 1974.) kojom osniva stranačko povjerenstvo
koje će proučavati "slučaj drugarice Jovanke".
U tom periodu Jovanka je optuživana za sve i svašta, od toga da je sovjetski
agent i da odaje državne tajne do toga da splektari sa srbijanskim vojnim
časnicima. Optuživali su je da određuje tko će biti smijenjen, a tko postavljen
na najviše državne funkcije. Optužena je čak i da je pripremala vojni puč
s ciljem da nakon Brozove smrti postane čelni čovjek države. Službeni pak
fotograf bračnog para Broz, Ivo Eterović, drži kako je Jovanka bila žrtva
ambicija političara koji su htjeli manipulirati ostarjelim Brozom, izravno
upirući prstom: "Glavni krivci za razlaz Tita i Jovanke su onaj prasac
Stane Dolanc i general Nikola Ljubičić."
U travnju 1975. Broz se iz tadašnje Užičke ulice br. 15, gdje je bračni
par živio, preselio u Bijeli dvor. Do formalnog razvoda nikada nije došlo,
ali da je bila riječ o razvodu svi su znali, bila je to javna tajna. Jovanka
je nastavila živjeti u Užičkoj ulici br. 15 sve do Brozove smrti u svibnju
1980. godine. No, nedugo potom 27. lipnja iste godine Jovanka je nakon premetačine
izbačena iz stana i preseljena na novo adresu - Bulevar mira br. 75. O tome
je šutjela sve do prosinca 1985. godine kada je napisala otvoreno pismo
zastupnicima u Saveznoj skupštini: "Ta mučna premetačina trajala je
od 11 h do duboko u noć. Ujutro su sve to nekamo odnijeli. Ništa nisu pomogla
uvjeravanja da su to moja osobna pisma, računi, dokumenti. Bila sam sama
u kući, sve osoblje koje je tu radilo nekud je poslano. Bila sam sa 10 nepoznatih
ljudi i bojala sam se. Bojala sam se čak i za svoj život. Kad su počeli
obijati vrata, pozvala sam svoju sestru Nadu da dođe. Ona je nazočila cijeloj
toj mučnoj sceni situaciji čišćenja. Pri odlasku, prišao mi je taj Nikolić
i zaprijetio da će 'ako Nada bude govorila što je tog dana vidjela, to i
glavom platiti' (...) Nijedna od stvari koja mi je tom prilikom i na takav
način oduzeta ni do danas mi nije vraćena, niti sam na bilo koji način obaviještena
što se desilo s njima. Bila sam toliko užasnuta, zaprepaštena, ojađena i
uvrijeđena da se tako nešto dešava u Titovoj kući svega dva mjeseca i 7
dana poslije njegove smrti da sam pala u krevet."
Poslije tog pisma u javnosti je uglavnom šutjela, izbjegavajući pojavljivanje
u javnosti. Godine 2003. ipak je pristala dati jedan od rijetkih interviewu
u kojem je ustvrdila kako je njezin suprug nije žrtvovao već, naprotiv,
učinio je sve da joj spasi život. Kao one koji su doveli do njezina kraha
označila je slovenskog političara i bliskog Brozova suradnika Staneta Dolanca
("Smetalo mu je što sam Srpkinja") i generala Ljubičića ("Prozrela
sam njegovu borbu za vlast."). Dolanca je čak jednom prilikom optužila
da je bio član Hitlerove mladeži. S druge strane
Dolanc je Jovanku znao nazivati "srpskom seljančicom". Danas Jovanka
živi u Beogradu u vili na Bulevaru mira. O njoj brinu sestre Zora i Nada
te službeno osiguranje. Ona sama ne izlazi često iz kuće, tek povremeno
posjećuje Brozov grob.
Nema komentara:
Objavi komentar