Gaj Julije Cezar - biografija

Rimski vojskovođa i državnik koji je udario temelje rimskom imperijalnom sustavu potječe iz ugledne patrijciske obitelji Julijevci. Gaj Julije Cezar (lat. Gaius Julius Caesar) rođen je 12. ili 13. srpnja 100. godine p.n.e. (prije nove ere). Kao patricij i nećak konzula Marija dobio je solidnu naobrazbu naučivši heberijski i galski jezik. Na Rodosu je studirao retoriku kod slavnog govornika Apolonija Moloa. U Rim se vraća 73. godine p.n.e. i radi kao odvjetnik. Radeći odvjetnički posao istaknuo se kao žestoki kritičar i protivnik korupcije u politici. Ženio se četiri puta. Njegova prva žena Kornelija preminula je 58. godine p.n.e tijekom porođaja. Nakon njezine smrti oženio se Pompejom, unukom diktatora Sule. Brak nije dugo trajao jer se Cezar razveo od nje zbog glasila koje su kružile o njoj. Potom se 59. godine p.n.e. oženio Kalpurnijom, a taj brak je bio (za razliku od prethodna dva) motiviran političkim razlozima.

Kako Cezar nije imao muških nasljednika u svojoj je oporuci napisao da njegov nasljednik treba biti njegov rođak Oktavijus. Kasnije će Oktavijus postati prvi rimsk car (pod imenom August). Burna je i brza Cezarova karijera. Godine 85. p.n.e. bio je flamen dialis, ali mu je diktator Sula oduzeo čast i imanje. Kao vojnik potom odlazi u Malu Aziju i za hrabrost u operacijama oko Mitilene dobiva corona civica. Na putu iz Rima na otok Rodos (75. god. p.n.e.) iskazao se junaštvom u sukobu s gusarima. S Rodosa je prešao u Malu Aziju i sudjelovao u trećem pohodu protiv Mitridata. Za pontifeksa je izabran 75. godine p.n.e, a zatim za vojničkog tribuna. Godine 68. p.n.e postao je kvestor u Španjloskoj, a 65. godine p.n.e. kurulski edil (kada je stekao veliku popularnost zbog svoje ljubavi prema gladijatorskim igrama). Dvije godine kasnije 63. p.n.e. postaje pontifeks maksimus. Iste godine rimski političar Lucije Sergije Katalina optužuje Cezara i Krasa za kletvu. Ciceron traži smrtnu kaznu za obojicu, ali su na koncu i jedan i drugi oslobođeni. Godine 62. p.n.e. Cezar posatje pretor u Rimu i propretor u Španjolskoj, gdje pacificira buntovna plemena i preuređuje financijsku administraciju. Dvije godine kasnije (60. p.n.e.) sklapa s Pompejem i Krasom tzv. prvi trijumvirat. Kako bi ojačao međusobne veze Cezar je svoju kćerku Juliju oženio za Pompeja. Godine 59. p.n.e. kao konzul, proveo je demagoški agrarni zakon. Godinu kasnije (58. p.n.e.) imenovan je guvernerom Galije. U to doba Keltska Galija na sjeveru još uvijek je bila nezavisna od rimske vlasti, ali su Aedui, pleme rimskih saveznika, zatražili pomoć od Cezara (još u prvoj godini njegove guvernerske vladavine) kako bi porazili drugo galsko pleme - Helvete. Cezar je Keltsku Galiju osvojio sa šest legija porazivši tako Helvete i natjerao ih na povlačenje. Potom je porazio njemačke snage pod vodstvom Ariovistusa. 

Dok je Cezar bio u Galiji njegovi simpatizeri pokušavali su dominirati političkim zbivanjima u Rimu. To je prijetilo Pompejevoj i Krasvoj poziciji i postalo je neophodno da se trojica vođa susretnu, što se i dogodilo u mjestu Luca 56. godine p.n.e. Taj je susret doveo do privremenog smirenja trzavica. Odlučeno je kako će Cezar nastaviti vladati Galijom narednih pet godina, dok će Pompej i Kras biti konzuli do 55. godine p.n.e., a nakon toga njih će dvojica preuzeti upravljanje provincijama. Kako je i bilo dogovoreno godine 55. godine p.n.e. Kras je prezeo upravu u provinciji Siriji gdje je uskoro i poginuo (53. godine p.n.e. kod Kartage) u ratnim sukobima. Smrću Cezarove kćerke Julije (54. godine p.n.e.) prekinute su rodbinske veze Cezara i Pompeja te je nakon Krasove smrti (čime je prekinut trijumviratski ugovor) sve bilo spremno za građanski rat. Prvo je Pompej zatražio od Cezara da napusti svoju dužnost u Galiji. Na to je Cezar predložio da obojica istovremeno daju ostavke na svoja mjesta, ali je to Pompej odbacio. Nakon toga Senat poziva Cezara da podnese ostavku i napusti vojsku ili će se u suprotnom smatrati javnim neprijateljem. Tribuni koji su bili Cezarovi simpatizeri, glasali su protiv ove odluke, ali su nakon toga bili prisiljeni napustiti prostorije Senata. Potom je Senat Pompeju povjerio upravljane državom. Početkom 49. godine p.n.e. Cezar je prešao Rubikon, mali potok što je dijelio njegovu provinciju od Italije i bez poteškoća krenuo prema jugu. Kada je vidio kako ne može zaustaviti Cezarov proboj Pompej je pobjegao u Brindisium i potom u Grčku. Tri mjeseca kasnije Cezar je bio gospodar Italije. Nakon toga njegove su snage zauzele Španjolsku i ključnu luku Massaliju (danas: Marseille). Osiguravši tako zaleđe u Italiji, Africi i Španjolskoj krenuo je u potjeru za Pompejom i pobjedio ga (48. godine p.n.e.) u bici kod Farsala u Tesaliji. Potom je nastavio potjeru prema Egiptu (Pompej je ubijen kod Peluzija u Egiptu) gdje je Cezar svladao egipatsku vojsku i svojoj saveznici Kleopatri, kćerku kralja Ptolemija XII., prepustio 47. godine p.n.e. upravu. Zatim je sredio prilike u Judeji i Siriji te munjevito pobjedio pontskog kralja Franka 47. godine p.n.e. kod Zele. Odatle potječe njegova čuvena poruka Senatu: "Veni, vidi, vici" (Dođoh, vidjeh, pobjedih). Malo je poznato da je te riječi Cezar ustvari uputio na grčkom jeziku koji je u ono doba bio u modi među rimskom gospodom: "Elthon, eidon, enikesa."

Vrativši se u Rim postao je vojnički diktator i porazio protivnike u Africi (46. p.n.e.) i Španjolskoj (45. p.n.e.) uništivši time i posljednje ostatke republikanske vojske. Tako je postao ustvari aposlutni monarh. Proglasio je opću amnestiju, reformirao sudstvo, uveo novi kalendar (tzv. julijanski kalendar), porezni sustav, povećao broj senatora, sponzorirao veteranske kolonije, ublažio oštre propise za stjecanje statusa rimskog građanina i spremao mjere za osiguranje granica. No, brojne senatorske obitelji smatrale su kako Cezar ugrožava njihove pozicije s ovlastima koje posjeduje, a strahovali su također da će Cezar uzeti titulu kralja (rex), koju su oni kao republikanci mrzili. To je dovelo do urote senatora. Na vrhuncu moći ubili su ga 15. ožujka. 44. godine p.n.e. urotnici iz patricijskih redova (pristaše republikanca) na čelu s Brutom, Kasijem i Trebonijem na ulazu u Senat.

Gaj Julije Cezar bio je veliki strateg i lukav taktičar. U svojim pohodima primjenjivao je brze pokrete četa, stalne ofenzive, nepoštedne borbe i represalije. Važan je i kao pisac - jedan je od glavnih predstavnika rimske proze. Jednostavnim i konciznim načinom opisao je svoje ratovanje u Galiji u memoarima "De bello Gallico" (Komentari o galskom ratu; u sedam knjiga kojima je Aulo Hircije dodao osmu), a građanski rat protiv Pompeja opisao je u "De bello civili" (Komentari o građanskom ratu; u tri knjige). Oba djela pisao je s apologetskom i političkom tendencijom: da dokaže umješnost i uspješnost svojih vojničkih poduhvata i zakonsku ispravnost svojih političkih postupaka. Zato ti zapisi nisu pouzdani kao povijesni izvori. Cezar je na osnovu sunačne godine, uveo novi kalendar, koji se po njegovom imenu naziva julijanski. Njime se i danas služe neke pravoslavne crkva (ruska, srpska itd.). Od njegova nadimka nastali su kasniji vladarski naslovi: kod Rimljana caesar, kod Talijana cesare, kod Njemaca Kaiser, kod nas cesar i car.