Bill Clinton - biografija

Američki političar i četrdesetdrugi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i prvi koji je rođen nakon 2. svjetskog rata. Kada je postao predsjednik imao je 46 godina, što ga čini, nakon T. Roosevelta i John F. Kennedya, najmlađim američkim predsjednikom. Nakon preuzimanja vlasti obećao je ne samo promijeniti smjer kojim su prethodno republikanci 12 godina vodili državu već i politiku vlastite stranke. Veliki udjel u njegovoj pobjedi imao je program oporavka nacionalne ekonomije koja je posrnula za vrijeme dok je George Bush stariji bio predsjednik Sjedinjenih Država. 

Bill Clinton, ili pravim imenom - William Jefferson Blythe IV, rođen je 19. kolovoza 1946. u mjestu Hope u Arkansasu. Svog oca Williama Jeffersona Blythea III nikada nije upoznao jer je otac bio trgovački putnik koji je poginuo u prometnoj nezgodi nekoliko mjeseci prije nego što se Bill rodio. Nakon očeve smrti Bill i njegova majka (Virginia Cassidy Blythe) doznali su kako je njegov otac bio istovremeno oženjen s još najmanje tri žene te da Bill ima jednog polubrata i jednu polusestru koje nikada nije sreo. Kao malo dijete živio je sa svojom majkom i njenim roditeljima u mjestu Hope. Kada mu je bilo godinu dana majka je otišla u New Orelans kako bi učila za medicinsku sestru - anesteizologa, i naredne dvije godine o njemu su brinu majčini roditelji. Majka se ponovno udala kada je Billu bilo četiri godine, ovaj puta za vlasnika prodavaonice automboila Rogera Clintona. Udajom majka mijenja prezime i dijetetu te od tada budući američki predsjenik nosi prezime Clinton. Dvije godine kasnije obitelj se preselila iz Hopea u Hot Springs u Arkansasu. 

Život za Billa i njegovu majku nije bio lak. Roger je bio alkoholičar i kockar, te je često na kocki gubio zarađeni novac, ne samo svoj već i onaj koji bi supruga zaradila. Ponekada bi znao pretući suprugu te verbalno napasti Billa i njegovog mlađeg polubrata Rogera Juniora, koji se rodio 1956. godine. Bill je bio veoma privržen majci i ponekada bi stao u majčinu obranu kako bi je zaštito od očuha koju ju je tukao. To ga je dovodilo u ozbiljne sukobe s očuhom. Kao srednjoškolac pomirio se sa očuhom, koji je umro od raka 1967. godine. Dvije je godine pohađao rimokatoličku školu u Hot Springsu prije nego se upisao u javnu školu. Bio je omiljen učenik s odličnim ocjenama. Nakon prve godine gimnazije (1963.), izabran je za jednog od dva zastupnika iz Arkansasa u Boys Nation vladu - program za studente koji je sponzorirala Američka Legija - u Washingtonu. U okviru toga programa raspravljalo se o građanskim pravima. Tom prilikom Clinton se susreće s predsjednikom J.F. Kennedyem na ceremoniji u Rose Gardenu u Bijeloj kući. 

Gimnaziju je završio 1964. i upisao se na Georgetown sveučilište u Washingtonu, gdje se zanimao za međunarodne poslove. Cijelo vrijeme školovanja biran je za predsjednika razreda. Tijekom školovanja pomagao je u Senatskom povjerenstvu za vanjske poslove koji je predvodio senator William Fulbright, arkanzaški demokrat. Clinton mu se divio jer je oštro kritizirao američku umješanost u rat u Vijetnamu. Rat u kojem je, kako će se kasnije pokazati, Clinton odbio sudjelovati kao američki vojnik. Također je bio simpatizer crnačkog pokreta tijekom šezdesetih godina. Nakon što je u travnju 1968. ubijen Martin Luther King (nekoliko tjedana prije nego što će Clinton završiti školovanje), što izazva pobune crnaca u nekoliko američkih gradova, uključujuči Washington. Clinton je tada dobrovoljac u Crvenom križu te odnosi odjeću i hranu ljudima čiji su domovi uništeni. 

Tijekom druge godine studija dobiva Rhodes stipendiju i odlazi na sveučilište Oxford u Engleskoj, gdje je proveo dvije godine. Na Pravni fakultet na Yale sveučilištu upisuje se 1970., a školovanje je plaćao tako što je radio dva ili tri posla istovremeno. Tu susreće Hillary Diane Rodham iz Chichaga. Oni počinju izlaziti i 1972. Bill i Hillary zajedno rade u Texasu u okivru predsjedničke kampanje demorkata Georgea S. McGoverna. On radi kao koordinator, a Hillary pomaže pri registraciji glasača. Pravo je diplomirao godinu dana kasnije (1973.) i potom odlazi u Fayetteville u Arkansasu kako bi predavao na Pravnom fakultetu. Hillary za to vrijeme radi u kongresnom povjerenstvu koje se bavilo čuvenom Watergate aferom. Vjenčali su se 11. listopada 1975. ,. a njihova kćerka Chelsa Victoria Clinton rođena je 27. veljače 1980. godine.

Kasnih šezdestih sudjeluje u brojnim političkim kampanjama. Prvi javni posao započeo je u siječnju 1977. kao državni odvjetnik. Suprostavljanjem izgradnji velike elektrane na ugljen stekao je glas proekološki nastorojene osobe i zaštitnika potrošača. Godinu dana kasnije (1978.) kandidira se za guverenra Arkansasa. U predizbornoj trci obećao je poboljšanje stanja u državnim školama i kvalitetnije autoputeve te da će poboljšati gospodarsku situaciju tako da stvori više radnih mjesta. Kada je preuzeo mjesto guvernera u siječnju 1979. imao je 32 godine i bio jedan od najmlađih guvernera u povijesti Sjedinjenih Država. Jedan od njegovih najvećih poduhvata na mjestu guvernera bila je izgradnja kvalitetnih autoputeva, ali to ga je s političke strane koštalo. Kako bi ostvario svoj plan morao je povećati poreze na vozila. Tome su se usporotivili mnogi proizvođači vozila i vlasnici prijevozničkih tvrtki. Zalagao se i za smanjenu sječu drveća. Međutim najveću sječu drveća radila je industrija papira koja je imala najveći broj uposlenih u državi. Manje sječe značilo je manji profit i manje zaposlenih. Trudio se povećati i kvalitetu zdravstvene njege u siromašnim seoskim područjima. No, i tu je naišao na otpor, prvenstveno kod bankara. 

Za drugi mandat ponovno se kandidrao 1980., a protivnik mu je bio Frank D. White, poslovni čovjek iz Little Rocka koji je iz redova demokrata prešao u Republikansku stranku. White je dobio podršku od mnogih kojima se Clinton zamjerio: prijevozničkih tvrtki, banaka, industrije papira i zagađivačke industrije. Te izbore Clinton je izgubio jer je White osvojio skoro 52 % glasova. Nakon poraza zaposliose u velikoj pravničkoj tvrtki u Little Rocku. Unatoč savjetima većine prijatelja koji su ga savjetovali da se strpi Clinton je otpočeo s planovima za novu kandidaturu za guvernera. Ovaj puta pobjedio je osvojivši više od 95 % glasova. Iz prethodno poraza izvukao je pouke - naučio je da svoje ciljeve pažljivo bira, da ne pokušava promijeniti sve odjednom i da pripremi ljude prije nego predloži velike promjene. To mu je pomoglo da bude ponovo izabran 1984., 1986. i nakon što je mandat s dvije povećan na četiri godine i 1990. godine. Na početku svog drugog mandata odlučio je uložiti energične napore kako bi poboljšao obrazovanje, a u tome mu je značajno pomagala i njegova supruga Hillary. Sukladno tome povećao je plaće učiteljima, postrožio upis na više škole, povećao broj predmeta koji se uče u školama, izvršio preraspodjelu novca tako da siromašnije škole dobivaju više novca itd. Također ga je zanimao i gospodarski razvoj te je inicirao nove zakone o bankarstvu, poticao davanje kredita ljudima kako bi sami započeli svoje privatne poslove, te smanjio poreze velikm arkanzaškim tvrtkama koje proširuju svoju proizvodnju i zapošljavaju nove radnike.

Kasnih osamdestih stopa novootvorenih radnih mjesta bila je među najvećima u Sjedinjenim Državama iako ti poslovi nisu bili posebno dobro plaćeni, te je prosječan prihod u jednoj obitelji ostao mali. Premda je u kampanji 1990. obećao da će do kraja odraditi svoj mandat od četiri godine kandidirao se na izborima predsjednikia Sjedinjenih Dražva (1992.), a svoju odluku građanima je objavio 3. listopada 1991. 

U predsjedničkoj kampanji uglavnom se fokusirao na unutarnju politiku. Obećao je poboljšati razinu zdravstvene zaštite, smanjiti poreze srednjoj klasi, izvršiti velike investicije u infrastrukturi (autoputevi, mostovi, zračne luke, knjižnice, bolnice), smanjiti deficit saveznog proračuna i promijeniti zakone koji se tiču financija. U vanjskoj politici obećao je iskoristiti američku vojnu silu kako bi zaustavio srbijansku agresiju u Bosni i Hercegovini. Početkom 1992. na svjetlo dana izašle su prve optužbe protiv njega. Jedan tabloid objavio je glasinu da je imao izvanbračnih afera dok je bio državni odvjetnik i guverner. Priču su prenijeli i drugi listovi te TV postaje. U intervjuu na nacionalnoj televiziji, u kojem su on i supruga zajedno sudjelovali, zanijekao je optužbe, ali je rekao da su te optužbe "prouzrokovale bol u mom braku". U veljači je došao na udar političkih protivnika koji su tvrdili da je izbjegao služiti vojni rok u vrijeme rata u Vijetnamu (1959.-1975.). Na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke održanoj sredinom srpnja odabrao je Al Gorea, senatora iz Tennesseeja, za svog potpredsjednika u izbornoj kampanji. Pobijedio je na izborima s osvojenih 43 % glasova, dok su njegovi protukandidati Bush stariji i Perrot osvojili 38 % odnosno 10 % glasova. Predsjedničku prisegu položio je 20. siječnja 1993. i tako službeno postao američki predsjednik.

Kada je stupio na dužnost je zaposlio više žena i pripadnika manjina u vladinim resorima od bilo kojeg prethodnog predsjednika. Za vrijeme svog prvog mandata prvo je ukinuo restrikcije vezane uz pobačaj koje su na snazi bile 12 godina koliko su republikanci bili na vlasti. Već nakon dva tjedna potpisao je zakon koji tvrtkama koje imaju više od 50 zaposlenih nalaže da radnicima dopuste 12-tjedni neplaćeni odmor u godini dana kada se u obitelji rodi ili razboli dijete. Za vrijeme svoje kampanje obećao je da će homoseksualcima omogućiti služiti vojsku. Kada je to pokušao provesti u djelo vojne glavešine i neki članovi Kongresa oštro su se usprotivili. Tada je postignut kompromis: homoseksualcima će biti dopušteno služiti vojsku ali oni neće smjeti otkrivati svoje homoseksualne sklonosti i uzdržavat će se od homoseksulanog ponašanja. Taj kompromis je postao poznat pod imenom "Don't ask, don't tell" (Ne pitam, ne govori). Njegov prijedlog smanjenog saveznog proračuna prošao je u Kongresu zahvaljujući samo jednom glasu više, a obećanje o smanjenju poreza srednjoj klasi ostvareno je stoga tek 1995. godine. Njegov prijedlog zdravstvenih reformi nije prošao ali je prošao prijedlog zakona koji je postrožio odredbe o kupovini oružja i osigurao novac za više od 100.000 policajaca. Krajem 1993. na svjetlo dana su izašle sumnje o njegovim i supruginim poslovnim potezima dok je bio guverner Arkansasa. Ova istraga nastavljena je u travnju 1996., ali ništa nije dokazano. Na narednim predsjedničkim izborima Clinton je ponovo uvjerljivo pobijedio.

Tijekom drugog predsjedničkog mandata normalizirao je odnose između Vijetnama i Sjedinjenih Država te je potpisao Protokol iz Kyota koji je njegov nasljednik George W. Bush kasnije odbacio. Posljednja afera koja se vezala uz Clintonovo ime za vrijeme njegova predsjedničkog mandata je afera Lewinsky. Iako je u početku nijekao bilo kakav spolni kontakt s gospođicom Lewinsky na kraju je priznao da je prakticirao oralni seks s Monicom Lewinsky u Ovalnom uredu Bijele kuće. Ali ni nakon te afere nije smijenjen i ostao je na mjestu predsjednika Sjedinjenih Država sve do kraja svog mandata (siječanj 2001.). Poslije odlaska iz Bijele kuće preselio se s obitelji u mjesto Chappaqua u saveznoj državi New York, koju od 2001. u Senatu zastupa njegova supruga. I dalje se nastavio baviti politikom uglavnom nastupajući na izbornim skupovima Demokratske stranke, a svoju globalnu popularnost koristio je za promoviranje svojih zamisli o borbi protiv globalnog zatopljenja, bolesti, siromaštva i oružanih sukoba u svijetu. Lišen predsjedničkih obveza posvetio se pisanju i putovanjima te je tako svoje memoare objavio u knjizi "My Life" (Moj život).